Bila jednom dva brata koji su živjeli na susjednim farmama i jednog dana su se posvađali. Bila je to prva ozbiljna svađa tokom četrdeset godina, koliko su živjeli jedan pored drugog, djeleći dobro i zlo.
A onda je ta sloga najednom prestala. Sve je počelo od malog nesporazuma koji je vodio do velike svađe i grubih riječi nakon kojih su uslijedile nedjelje bez druženja i razgovora.
Jednog jutra, neko je pokucao na Džonova vrata. Otvorio ih je i video čovjeka sa stolarskim alatom.
– Tražim posao – rekao je. Možda bi ovde na tvojoj farmi mogao da se nađe neki poslić za mene?
– Da, reče stariji brat. Znam šta bi mogao da uradiš za mene. Vidiš onu kuću sa druge strane potoka? Tu živi moj komšija, zapravo, moj mlađi brat. Prošle nedjelje je između nas bila livada, ali je on nešto kopao od rijeke dovde i sad je između nas potok. To je uradio da bi mi napakostio, ali vratiću mu ja… Vidiš ona debla pored štale? Hoću da mi napraviš ogradu od dva metra da više ne vidim ni njega ni njegovu kuću.
Stolar mu reče: – Sve mi je jasno, videćeš kako ću to sjajno da uradim.
Stariji brat je morao da ode do grada, tako da je stolaru dao potreban materijal i otišao. Stolar je cijelog dana vrijedno radio, mjerio, testerisao, zakivao…
Stolar je završio posao kada se u sumrak dana stariji brat vratio. Bio je zaprepašten! Uopšte nije bilo ograde. Stolar je napravio most koji je spajao dvije obale potoka. Bio je to prelep most, a sa njegove druge strane mu se približavao njegov mlađi brat širom raširenih ruku.
– Stvarno si sjajan čovek brate kada si napravio most posle svega što sam ti rekao i uradio. – reče pokajnički mlađi brat.
Braća su stajala svaki na svojoj strani mosta, pa su polako krenuli jedan drugom u susret, susrevši se na sredini. Videli su da stolar podiže svoju kutiju sa alatom i kreće.
– Hej, sačekaj! Ostani još par dana kod nas, ima još puno stvari koje bi mogao da napraviš. – reče stariji brat.
– Vrlo rado, reče stolar, ali moram da napravim još puno mostova.
Ako vam se svidjela ova poučna priča slobodno je podijelite sa svojim najbližim!
