PRIJEDORU TREBA IZBOR SPORTISTE GODINE – ALI NE OVAKAV!
Naš sagovornik je jedna od sportskih ikona Grada, legenda prijedorskog i zvučno ime svjetskog padobranstva, vrhunski sportista, osvajač medalja s padobranskog Svjetskog kupa, višestruki državni prvak BiH i vicešampion Austrije, reprezentativac triju država, nosilac titule sportiste godine, onaj koji je svojevremeno manifestaciju izbora sportiste i ekipe godine „preoteo“ od tadašnje SOFK-e, donio je u IPC „Kozarski vjesnik“ i od nje napravio najglamurozniju i najposjećeniju gradsku priredbu tog vremena, čovjek koga bije glas da ima šta da kaže i ne libi se da to glasno i jasno i učini. Diplomirani žurnalista Siniša Vujaković je prvotimac padobranske ekipe, rukovodilac Padobranske sekcije, a odnedavno i predsjednik Upravnog odbora Aero-kluba „Prijedor“ – najtrofejnije sportske organizacije u istoriji Grada.
Povod za ovaj razgovor je proglašenje sportiste i ekipe godine Prijedora za prošlu godinu, čiji rezultati su uznemirili duhove u djelu javnosti koja je očekivala da će padobranski Prijedor Team u 2023. odbraniti titulu najbolje muške ekipe iz 2022. godine, a u Aero-klubu „Prijedor“ uzburkali strasti i pokrenuli lavinu negativnih reakcija s mogućim dugoročnim posljedicama za padobranski sport.
InfoPrijedor: Pred proglašenje, kandidat Aero-kluba važio je za favorita u pojedinačnoj konkurenciji, a ekipa za apsolutnog favorita u konkurenciji muških ekipa. Ali, upravo u godini kada ste postigli rezultate s epitetom istorijskih – niste osvojili ništa!? Vaš komentar na odluke žirija?
Vujaković: Komentarisanje odluka nekog žirija uvijek je veoma nezahvalna stvar, kako zbog toga što sam svjestan da nikada ne može da bude u potpunosti lišeno nepristrasnosti tako i zbog činjenice da, bez obzira na argumentaciju, uvijek bude protumačeno kao omalovažavanje rada žirija, kao podcjenjivanje tuđih a isticanje sopstvenih rezultata. Nije mi namjera ni jedno ni drugo.
Najkraći komentar je da imam utisak da sam te večeri prisustvovao ne proglašenju najboljih sportista i ekipa, nego najboljih na takmičenjima do državnog nivoa; ne proglašenju najboljih nego najboljih iz popularnijih, masovnih sportova, onih u kojima se žiri dobro snalazi; ne sportskoj nego patriotskoj manifestaciji.
InfoPrijedor: Kako to mislite!?
Vujaković: Pa stekao sam utisak da su titule ili medalje s prvenstava Republike Srpske na većoj cijeni od onih osvojenih na takmičenjima evropskog pa čak i svjetskog ranga (!?); izgledalo je da žiri (ili Pravilnik) preferira masovne sportove s loptom, one koji imaju domaće lige; doživjeli smo da titulu najbolje muške ekipe ponese ekipa koja se bori za opstanak u svojoj (nivo: BiH) ligi, a ne ona koja se u jednoj od svoje dvije lige (nivo: Svijet) plasira u finale, a u drugoj (nivo: Evropa) osvoji bronzanu medalju u generalnom plasmanu – ekipa koja u istoj sezoni onako usput ispiše još dvije nove stranice istorije prijedorskog sporta: iznjedri jednog reprezentativca Srbije i učesnika Evropskog prvenstva i obori sedam godina stari balkanski rekord! Ja tu logiku nisam uspio da shvatim.
InfoPrijedor: Uz svo dužno poštovanje, ta reakcija liči na onu iz kategorije: „ko gubi ima pravo da se ljuti“?
Vujaković: Prvo, ja nisam (više) ljut. Bilo bi bolje da jesam, jer ljutnja bude pa prođe. Ja sam duboko razočaran, a to ne prolazi. Drugo. Ne nastupam u stilu: „što ste titulu dali njima, a ne nama“, nego s čvrstom argumentacijom. Ako nekome moji stavovi nisu dovoljno argumentovani, onda neka mi objasni ovu apsurdnu situaciju. Ista ekipa, u istom gradu, po istom Pravilniku, za rezultate iz 2022. godine biva proglašena za mušku ekipu godine, a naredne godine, s još boljim rezultatima ne odbrani titulu!?
InfoPrijedor: Kakav zaključak Vi izvlačite iz toga?
Vujaković: Zaključak se nameće sam po sebi. Čini se da u ovom gradu, o tome ko će da ponese titulu ekipe ili sportiste godine ne odlučuju ni rang takmičenja ni postignuti rezultati – nego to ko sjedi u žiriju! Ili to po kakvom Pravilniku žiri radi. A to je najgore što organizatoru može da se desi. Subjektivno iznad objektivnog.
InfoPrijedor: Vaš kandidat za sportistu godine zauzeo je iznenađujuće slabo, deveto mjesto. Primjećeno je da, vjerovatno jedini u sali Pozorišta, te večeri niste aplaudirali kada je Lajiću uručivano priznanje?
Vujaković: Nisam aplaudirao, ali sam zato spriječio članstvo Aero-kluba da istog časa napusti salu. Lajiću nije uručeno priznanje za njegove rezultate, nego su njegovi rezultati reductio ad apsurdum. On nije nagrađen nego ponižen, dodjeljivanjem predzadnjeg mjesta žiri je devalvirao i sopstveni rad i Draškov učinak. Tome da aplaudiram?
InfoPrijedor: Svaki Cigo svoga konja hvali?
Vujaković: Ja sam u startu rekao da ne isključujem određenu dozu pristrasnosti, Ali, ma koliko ja bio neizbježno subjektivan, činjenice su veoma objektivne i one nameću neka pitanja. Evo jedan aktuelni primjer. Elvedina Muzaferija prvi put u istoriji skijanja u ovoj državi pobjeđuje u jednoj trci Evropa kupa i taj rezultat diže BiH na noge. Lajić je prošle godine pobijedio na dva kola padobranske East European Accuracy League! Prijedorska javnost to jeste pozdravila, žiri je ostavilo ravnodušnim. Ili ova paralela. Svakako vam je poznata teniska ATP lista. Na padobranskoj verziji ATP liste Draško Lajić je u 2023. godini rangiran među prvih 50. Zamislite da se neki prijedorski teniser pojavi na tako visokom mjestu. On ne da bi automatski bio sportista godine – podigli bismo mu spomenik. Ponavljam: Draško Lajić, reprezentativac Srbije, učesnik Evropskog prvenstva, član ekipe balkanskog rekordera, čisti amater, u konkurenciji profesionalaca i reprezentativaca najjačih padobranskih nacija, prošle godine bio je 42. padobranac Svijeta! Svijeta!! To je u ovom gradu bilo dovoljno tek za predzadnje mjesto na rang-listi deset najboljih!? Po tome sudeći, ili je Prijedor svjetska sportska velesila – ili „ima nešto trulo u državi Danskoj.“
InfoPrijedor: Po Vama ispada da Prijedoru ne treba izbor sportiste i ekipe godine?
Vujaković: Izbor sportiste i ekipe je sportska institucija ovog grada, tradicionalna manifestacija koju cijenim i podržavam. Većina priznanja koja sam tokom svoje karijere osvojio pohranjena su u kutije i nalaze se u podrumu, ali pehar sportiste godine je jedan od rijetkih koji sam izložio. Treba Prijedoru izbor sportiste, itekako treba, ali ne ovakav!
InfoPrijedor: Jeste li Vi kritizer ili kritičar?
Vujaković: Za razliku od kritizera koji znaju šta ne valja ali ne znaju šta bi trebalo da se uradi pa da bude bolje, ja sebe posmatram kao konstruktivnog kritičara i nekog ko (misli da) zna kako bi moglo biti bolje – iz ličnog iskustva idejnog tvorca i organizatora prve ceremonije proglašenja u organizaciji IPC „Kozarski vjesnik“.
InfoPrijedor: Za šta se Vi, konkretno, zalažete?
Vujaković: Zalažem se za objektivnost i transparentnost; za Pravilnik prilagođen prijedorskoj sportskoj realnosti, takav koji će u prvi plan, kao neprikosnoveni kriterijum, staviti rang takmičenja i plasman u njemu; za kriterijume koji će stvoriti uslove da isto sportsko dostignuće svaki žiri isto vrednuje, bez obzira kakav je sastav žirija i bez obzira u kom (ne)masovnom ili (ne)popularnom sportu su ti rezultati postignuti.
InfoPrijedor: Mislite da bi izbor tako bio objektivniji?
Vujaković: Nikada nije bilo izbora na koji nije bilo primjedbi i kojim bi svi bili zadovoljni i nikada ga neće ni biti. Apsolutnu objektivnost nije moguće postići, ali moguće je inicirati aktivnosti kojima bismo se približili tom cilju, s krajnjim efektom da se podigle rejting manifestacije. Na nedavnom sastanku u prostorijama Agencije PREDA, načelnik Milješić izjavio je da se u definisanju budućih prioriteta razvoja sporta u Gradu veliki značaj pridaje ekspertizi, prijedlozima i sugestijama zaslužnih i iskusnih sportista i sportskih radnika. Ako Vi mene vidite u toj kategoriji sportista, onda ja ove svoje izjave vidim u tom kontekstu, kao moj prilog.
InfoPrijedor: Poznati ste kao izuzetno fer sportista. Jeste li čestitali pobjednicima?
Vujaković: Naravno da jesam, i odmah po završetku svečanosti, a evo i ovdje. Čestitke su bile iskrene, ja navijam i za mog imenjaka Lukića i za KK Prijedor-Spartak, cijenim njihove rezultate i znam koliko truda, odricanja i entuzijazma stoje iza njih. Nije mi bila namjera da omalovažavam njihove uspjehe, a paralele koje sam povlačio s drugim sportovima služile su mi samo kao ilustracija.
InfoPrijedor: Posljednje pitanje bukvalno se nameće u kontekstu svega što ste rekli. Da li će Aero-klub „Prijedor“ sljedeće godine nominovati svoje kandidate za izbor sportiste i ekipe Grada?
Vujaković: Draško Lajić je već rekao da se sigurno više neće pojavljivati, a kakvo je trenutno raspoloženje ni padobranska ekipa. Jer, kako načelnik Milješić reče na svečanosti, ova manifestacija sportistima treba da pruža vjetar u leđa i motiviše za nove uspjehe. Nama je bila vjetar u lice, postignut je kontra-efekt – totalno nas je demotivisala. Znam ja da naše odsustvo nikoga neće posebno uznemiriti. Unatoč svemu i Australian Open ‘ladno je održan i 2022. godine – ali bez Đokovića nije bio isti.
Međutim, odluku o tome donijeće Upravni odbor. Koristim priliku da naglasim da su stavovi izneseni u ovom razgovoru moji lični, a ne Aero-kluba „Prijedor“, a da će zvanični stav zauzeti Upravni odbor na narednoj sjednici.
Čestitam svim sportistima i sportskim radnicima na priznanjima, Gradskoj upravi na pokroviteljstvu i dobroj namjeri, a IPC „Kozarski vesniku“ na uloženom trudu i dobroj organizaciji.
Razgovarao: Dragan Stojnić Giga
