Spektakularnom ceremonijom po ukazu predsjednika Rusije, Vladimira Putina, otvoren je Svjetski festival mladih u Sočiju na kojem su do 7. marta učešće uzeli učesnici iz 180 zemalja svijeta, a Republiku Srpsku predstavljaju 54 delegata, među kojima i naš sugrađanin, Ognjen Vukojević, poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srpske. Za čitaoce našeg portala prenio je svoja iskustva i inpresije sa ovog putovanja.

Prijave i selekcija učesnika podrazumijevale su posebne reference, iskustvo, sferu djelovanja, intervju, ljekarske preglede i potvrde i bezbjednosne protokole, što je od samog početka upućivalo na izuzetno organizovan događaj koji je ukupno trajao 20 dana. Jedva sam čekao da krenem a adrenalin koji se pojavio nekoliko dana pred polazak me nije popuštao do samog aerodroma. Poletjeli smo sa Beogradskog aerodroma Nikola Tesla, zatim presjedanje u Istanbulu i let za Soči uz obalu Crnog mora daleko od granice međunarodnih voda i neizvjesnost zbog aktuelnih dešavanja i specijalne operacije u Ukrajini. Iako je ovo putovanje imalo u sebi jednu dozu opasnosti to nije smanjilo moju želju da posjetim Rusiji – započinje priču Ognjen Vukojević.

Na aerodromu u Sočiju koji je u tri dana prihvatio preko 20.000 mladih iz 180 zemalja cijelog svijeta, stotine volontera iz svih krajeva Rusije usmjeravali su učesnike prema autobusima koji su nas prevezli do Olimpijskog sela u kojem smo bili smješteni narednih sedam dana. Sam kompleks „Sirijus“ građen je za potrebe Zimskih olimpijskih igara 2014. godine u Adlerskom ogrugu na obali Crnog Mora i predstavlja impozantan poduhvat po najvišim svjetskim standardima.

Soči

Moj prvi utisak na ruskom tlu je fenomenalan. Oduševio sam se putnom infrastrukturom, arhitekturom, cijenom goriva koja je oko jedne KM, izuzetno jeftinim javnim prevozom i osnovnim životnim namirnicama, stepenom digitalizacije i kulturom življenja Rusa. Zapadne sankcije Rusiji donijele su i benefit u vidu okretanja spostvenom tržištu i istočnim partnerima. U Sočiju možete vidjeti vozila sa kineskog, japanskog, koreanskog i ruskog tržišta, futurističkog izgleda i mnogo povoljnija od vozila koja se proizvode u Evropi. Soči park kompleksa „Sirijus“ raspolaže smještajnim kapacitetom u vidu olimpijskog sela sa restoranom, vešerajem, bankama i mjenjačnicama, sportskim terenima, medicinskom ambulantom, apotekom, improvizovanim jezerom i kafićima. Ispred Soči parka uvijek su stajali na raspolaganju električni trotineti i taksi vozila, koja rade na posebnom „Jandeks“ sistemu onlajn platforme te za vožnju nije potreban telefonski poziv već registracija i prijava na telefonskoj aplikaciji sa realnim prikazom trase, dostupnih vozila i njihovog kretanja. Na samom dolasku su nam pored SIM kartica ponudili i bankovne kartice koje su „uvezali“ sa mobilnim telefonima, čime je značajno olakšano plaćanje većine usluga bez naknade i provizije.

Bogatyr Castle Hotel

Tak kompleks raspolaže desetinama stadiona i dvorana, sportskim terenima, objektima za obuku, radiodifuznim centrom i autodromom, a konstruisan je tako da je do svakog od njih, moguće doći pješke. Za sedam dana, koliko smo boravili u Sočiju, organizovano je oko 800 različitih događaja iz oblasti omladinskog organizovanja, nauke i obrazovanja, novih tehnologija, kosmologije, avijacije, digitalizacije, industrije, sporta, kulture, umjetnosti, istorije, ekonomije, politike i međunarodnih odnosa, a mi smo se trudili obići što veći broj događaja i steći nove kontakte i poznanstva u cilju zajedničkih projekata i uvezivanja na međunarodnom nivou. Na ceremoniji zatvaranja prisustvovao je i obratio se i predsjednik Rusije Vladimir Putin, koji je poslao jasnu poruku da je svaki pojedinac bitan i da se svi ljudi rađaju jednaki, ali da ne postoje jednaki uslovi za sve, te da Rusija i on ka takvom poretku teže: poretku koji poštuje prave različitosti koje čuvaju svoju jedinstvenost i odnos sa drugima, kroz njegovanje svoje i poštivanje tuđe tradicije.

Ognjen Vukojević ispred stadiona Fišt koji je bio centralna lokacija Zimskih i paraolimpijskih igara 2014. godine


Prvi susret sa ruskom kuhinjom i prehrambenim proizvodima bio je bolji od očekivanog, tako da su jela slična našima ali bez prostora i mogućnosti genetski modifikovane (GMO) hrane i sa veoma malo „fest fud“ ponude. Preferiraju i svježe morske plodove i veoma mnogo svježih salata, izuzetno ukusno i svježe meso, prirodne sokove i čajeve. U Sočiju nije bilo ponude američke „Koka kole“, ali se mogla kupiti ukusnija ruska „Kola“, kao i ostale alternative zapadnih proizvoda koje su ih nadmašile, dok je pušenje strogo zabranjeno u svim zatvorenim objektima, što je kasnije bio slučaj i u Moskvi i Kazanju. Cijene duvanskih proizvoda su znatno jeftinije nego kod nas, a cigarete su dosta slabije zastupljene. U kompleksu „Sirijus“ nije se prodavao alkohol, tako da je ukupan rezultat kada su u pitanju zdravi životni stilovi i kultura življenja, bio jasno vidljiv.

U Sočiju je u jeku sankcija i pokušaja izolacije Rusija pokazala svima da može i drugačije i bolje od zapadne propagande. Uspjela je povezati preko 20.000 mladih ljudi i time se pokazala kao zemlja koja spaja i daje šansu manjima, razbijajući sve pokušaje masovnih medija da je obezvrijede. Slika o zemlji koja želi da potlači manje od sebe je razbijena u paramparčad, kako reče jedan od učesnika. Zemlja koja je veća i snažnija od svih nas koji smo bili njeni gosti i zemlja koja ne pokušava da vas promijeni nego prihvati.

Tih sedam dana Soči je bio jedini grad na planeti u kojem su se vijorile zastava do zastave Njemačke, Rusije, Velike Britanije, Kine i drugih i jedini grad u kojem učesnici iz 180 zemalja svijeta na ceremoniji uzvikuju: “Rasija!”

Posljednjeg dana u Sočiju učesnici su transportovani autobusima na željezničku stanicu sa koje su se vozom zaputili ka Moskvi.

Vožnja vozom do Moskve traje 36 sati zbog čega su mnogi učesnici bili skeptični i iznenađeni, pogotovo zbog duge vožnje prugom koja na ovoj ruti prolazi rubnim dijelom uz Ukrajinu, tačnije uz Luganjsku i Sjeverodonjecku oblast. Međutim, već na prvim peronima željezničke stanice usljedilo je olakšanje – uputstva da su duž ove pruge bezbjednost i odbrana podignuti na najviši stepen. Još veće iznenađenje bio je mpozantan izgled voza i vagona i nepregledna kompozicija vagona koji su „urezali“ upečatljivu sliku pamćenja tog trenutka, jer se ovakva prevozna sredstva, pogotovo vozovi, nemaju priliku toliko često vidjeti.

Ljubazno osoblje nakon „čekiranja“ karata usmjeravalo je putnike do kupea, gdje ih je dočekao topao obrok, čista posteljina, četkica i kaladont za zube, papuče, kašika za obuvanje i prikladan poklon dobrodošlice ruskih željeznica. Svi vagoni su visoko digitalizovani sa led ekranima na kojima su prikazane stanice i vrijeme zaustavljanja i polaska, vanjska i unutrašnja temperatura i ostale potrebne informacije.

Pored urednog i dobro opremljenog toaleta, nalaze se tuš kabine za putnike, prilagođene i za lica sa invaliditetom. U ovim vagonima u svakom trenurku možete naručiti hranu, piće i grickalice, kupiti suvenire, dok su tri obroka bila uključena u cijenu karte. Vajfaj internet bio je dostupan sve vrijeme vožnje, iako su ga mnogi zanemarili jer su vrijeme dnevne vožnje provodili u razgovoru posmatrajući nepregledne ruske pejzaže, bogatu i čistu prirodu okovanu snijegom i nepregledna stabla breze koja polako postižu rani cvat. Osjećaj nesigurnosti sa početka izgubio se u potpunosti zbog nekoliko protivvazdušnih i radarskih sistema duž pruge, a mrežni signal na pruzi sve vrijeme bio je u potpunosti isključen, osim na stanicama većih gradova Takođe, posebno je bila fascinantna tačnost dolazaka i polazaka – čitavom rutom voz je stajao i polazio tačno u predviđeno vrijeme, praktično bez jednog minuta odstupanja. Vrijeme noću u vozu idealno je za razmišljanje o svakodnevnom životu, brzini življenja koja nas zarobljava i ličnim odlukama koje je trebalo i možda nije trebalo donijeti, kao i o i uopštenom poimanju stvari koje nas motivišu i okružuju. Ruska „širina“ u ovoj vožnji, stekao se utisak, svima je pružila širinu da sagledamo neke stvari na koje možda ranije, nismo obraćali pažnju.

Nakon 36 sati vožnje, voz iz Sočija za Moskvu u kasnim večernjimsatima dolazi na kolodvor moskovske stanice sa oko 1.000 mladih od ukupno 2.000 koliko ih je prošlo prijavu za regionalni program obilaska Rusije. Do tada su ostali učesnici iz Sočija, u velikom broju već stigli svojim kućama. Drugi voz sa preostalim učesnicima, stigao je sutradan, odakle je svako od učesnika trebao da krene u regiju koja mu je dodjeljena. Organizator je predvidio da svi budu stacionirani u Moskvi četiri dana: dva dana za slobodno vrijeme i obilazak i dva dana za organizovan obilazak, zajedno sa moskovskim volonterima i volonterima drugih gradova koje ćemo posjetiti, kako bi se upoznali i imali vremena razmijeniti iskustva. Ideja organizatora bila je da nakon što u Moskvi saslušaju šta učesnike najviše interesuje, isto i obezbijede kako u Moskvi, tako i u nastavku regionalnog programa. U slučaju našeg sagovornika to je bio grad Kazanj, republika Tatarstan. Nakon prijave i smještanja u hotelu Alfa koji se nalazi u moskovskom naselju Ismailovo, usljedilo je tek nekoliko sati odmora i već rano ujutro, učesnici su započeli obilazak Moskve.

Prva adresa bio je Crveni trg – nevjerovatna lokacija i simbol Moskve. Arhitektura koja ostavlja bez teksta nije dala da ovo bude klasičan obilazak, tako da su se učesnici sa volonterima dalje uputili ka ulazu u Kremlj. Ne postoje riječi kojima se ova lokacija može opisati: impozantne crkve stare vijekovima, autentična kaldrmu, zdanja poput Palate predsjednika Putina, Senatski dvorac, Toranj neznanog ratnika i muzeji. Učesnici koji su imali želju obišli su i unutrašnjost većine crkava i manastira koji zaista ostavljaju bez daha i koji odišu čistim ruskom pravoslavnim duhom. Nakon posjete Crvenom trgu i Kremlju, organizovan je i obilazak ostalih lokacija, prije svega Moskovskog državnog univerziteta Lomonsov, zatim moskovskog Ekspo centar, gdje su se učesnici upozanali sa svim znamenitostima, potencijalima, tehnologijama i kulturom Rusije.

U narednim danima organizovani su slični obilasci. Ognjen je na poziv Predstavništva Republike Srpske u Rusiji, prisustvovao prijemu i sastanku na kojem je bilo riječi o mogućnostima za mlade iz Republike Srpske u Rusiji i projektima za koje postoji mogućnost saradnje. Kao poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srpske, iznio je stav i viđenje sukoba u Ukrajini, mišljenje i prijedloge o saradnji. Dalji tok razgovora nastavljen je u neformalnoj atmosferi o procesima i projektima koje je Ruska federacija već započela, a koji se tiču politike mladih i porodice koja je postala poseban prioritet.

– Republika Srpska i Srbija u Rusiji imaju „velikog prijatelja“ koji ih prihvata sa svim svojim prednostima i manama, izuzetno poštujući naše opredjeljenje da ne uvedemo sankcije Rusiji i prijateljski i zaštitnički stav koji smo zauzeli po tom pitanju. Naša saradnja, pogotovo u idućem periodu, može dosegnuti zavidan nivo i od nas u Republici Srpskoj i našeg truda, ali i geopolitičkih okolnosti će zavisiti i cjelokupni rezultat jednog tako važnog odnosa. Kroz razgovor sa Rusima koji rade u Predstavništvu Republike Srpske u Rusiji i njihovim osobljem, ali i kroz susrete sa ostalim Rusima prilikom borava u Sočiju i Moskvi, osjetila se bratska i prijateljski nastrojena energija Rusa koji čim čuju razgovor na srpskom, prilaze te nas sa velikim oduševljenjem nastavljaju obasipati pozitivnim komentarima kako nas izuzetno vole i kako smo bratski narod, što je donekle bilo i poznato, ali bez pretpostavke da je takva vrsta emocije na tolikom nivou.

Važno je, spomenuti i moskovski metro – grad ispod grada!

Sistem ruskog saobraćajnog „prstena“ omogućava im jeftin, organizovan i brz transport, pogotovo kada je u pitanju metro u kojem se za otprilike 10 KM, čitav dan vozite duž cijele Moskve, zavisno od potrebe transporta i lokacije na koju se želite transportovati. Prostrani i osvjetljeni hodnici, odličan sistem ventilacije, izuzetni kulturni eksponati u vidu impozantnih spomenika i kipova, smjernice i digitalna uputstva, pa čak i tržni centri, kafići, prodavnice i restorani. Sve to je moskovski Metro, koji važi za jedan od najboljih u svijetu.

Večernji sati zadnje noći u Moskvi proticali su nam u obilasku moskovskih parkova, koji čine svojevrsnu idilu pogotovo u periodima kada Moskvu prekriva snijeg, ovog puta uz kolektivnu promisao polako postajući svjesni činjenice zašto je Rusija trn u oku „Zapada“, jer sve ono što „Zapad“ nije, Rusija jeste i sve ono što „Zapad“ govori da je Rusija, ona to nije!


Ujutro, prije poslaska iz Moskve u Kazanj, nekoliko učesnika zajedno sa našim sagovornikom uputilo se u manastir svete Matrone moskovske, mjesto čuvanja moštiju velike pravoslavne svetiteljke i čudotvorke. Nakon skoro tri časa čekanja u redu koji je bio izuzetno dug (mahom su ga činili mladi ljudi i majke) uspjeli su ući u svetilište, zapaliti svijeće, pomoliti se za najmilije i pokloniti se moštima svete Matrone.

Prepuni osjećaja ispunjenosti cjelokupnog boravka u Moskvi, sa svojim volonterima i atašeom uputili smo se ka moskovskoj željezničkoj stanici gdje smo sačekali voz za Kazanj koji je trebalo da nas transportuje iz Moskve u Kazanj, a vožnja je trajala 12 sati. Oprostili smo se sa novim prijateljima i izutetno pametnim i dobrim mladiljudima iz svih krajeva svijeta, koji dalje nastavljaju obilazak drugih gradova Rusije, nakon čega je za sve nas planiran povratak u Moskvu i odlazak u zemlje iz kojih smo došli. Ubrzo se pojavio i voz i vagoni istog opisa kao onaj koji je saobraćao iz Sočija, ali ovoga puta vagoni su bili na sprat.

I tako se oko stotinu učesnika iz tridesetak zemalja, zajedno sa našim sagovornikom, bijeli, crni, sa maramama i bez, sa „Istoka“ i „Zapada“, uputilo ka Kazanju u Republiku Tatarstan.

Ujutro je voz iz Moskve stigao u Kazanj. Još jedno oduševljenje i upečatljiv trenutak bio je organizovani svečani doček na željezničkoj stanici, na kojoj jeučesnike dočekao ministar omladine i sporta Republike Tatarstan sa svojim pomoćnicima, gradonačelnik Kazanja i predstavnici krovne omladinske organizacije u Tatarstanu. Učesnike su čekali dobro opremljeni autobusi, uređaji za prevod na engleski jezik i slušalice putem kojih je moguće slušati vodiče i volontere iz Kazanja čije je zadatak bio da im gosti odu sa najboljim mogućim utiskom. Suvišno je i nemoguće opisati njihovu želju i nastojanja da maksimalno ugode i kao pravi domaćini, odgovore svakom zahtjevu.


Prvi dan organizovana je posjeta „Kazanjskom Kremlju“, istorijskom utvrđenju iz 16. vijeka koje je izgradio Ivan Grozni na ruševinama utvrđenja kazanjskih kanova. Na ovom mjestu se nalaze: Palata predsjednika Tatarstana, kabinet guvernera, Dvorska crvka Svetog Duha, džamija Kul Šarif, Nacionalna galerija i muzeji kulture i istorije.

Iz prve ruke sa „polazne turističke tačke Kazanja“ stekao sam utisak jedne izuzetno organizovane zajednice koja se uveliko oslanja na zajedničku kulturu i tradiciju kao osnovu turističke ponude i potencijala. Tatari su toliko jedinstveni u praktikovanju „slobode“ da su u džamiji Kul Šarif, omogućili i muškarcima i ženama zajedničko prisustvo i molitve, što u Islamu inače nije praksa.

Poslije „Kazanjskog Kremlja“ učesnici su obišli i nacionalni muzej Tatarstana u centru grada kao i Panoramski muzej, Državni univerzitet u Kazanju i Nacionalnu biblioteku i čitaonicu u Kazanju, koji se nalaze na obali rijeke Volge koja je u tom trenurku bila okovana ledom debljine oko tri metra. Zimi su, kažu, slojevi leda i do 6 metara.

Muzeji u Kazanju su na izuzetnom nivou. Detalji i eksponati ovih ustanova su veoma dobro očuvani i svjedoče davnim vremenima suočavanja čovjeka sa surovom prirodom i prilagođavanjem na opstanak, počecima iskorištavanja prirodnih resursa, arhitekturi i istorijskim ličnostima, dok panoramski muzej sa desetinama maketa daje detaljan prikaz u geografski teren, rijeke, jezera i način gradnje. Državni univerzitet u Kazanju upisuje preko 9.000 studenata, uključujući međunarodne studente iz više od 100 zemalja. Kompleks se sastoji od 20 zgrada različitih visina, sportskih objekata, prodavnica i drugih sadržaja za udoban smeštaj, a njihov kampus „Studentsko selo“ često je nagrađivan kao jedan od najudobnijih studentskih kampusa u zemlji. Muzej Univerziteta izmeđuostalog, raspolaže sa preko milion eksponata, što ovu ustanovu sa svojom organizacionom strukturom i katedrama čini izuzetno kvalitetnom i specifičnom.

Poslije obilaska muzeja i Univerziteta, naš sagovornik je sa ostalim učesnicima obišao i Nacionalnu biblioteku – ustanovu koja je jedna od onih koje ostavljaju bez teksta i sistemom njihovog rada i bogatom knjižnom građom, te raznim spisima, uz ambijent na obali Volge učenicima, studentima i ostalim korisnicima pružaju potpun ugođaj i kvalitet u ambijentu koji je na svjetskom nivou. Visoki stropovi i inventar okrenut ka velikim staklenim prozorimasa jakim prirodnim osvjetljenjem, svima su ostavili jak utisak. Ognjen navodi i da je biblioteci poklonio izdanja sa naših prostora, te da je pronašao i nekoliko knjiga i enciklopedija na srpskom jeziku.

Idući dan upriličen je prijem na iftar na kojem su prisustvovali najviši vjerski poglavari islamske i pravoslavne zajednice, te lokalno i republičko rukovodstvo.

Tu smo imali priliku upoznati tradicionalnu tatarsku nošnju, ali i jedan potpuno harmoničan odnos između dvije religije i kulture za koje je opšti utisak bio da se doslovno takmiče ko će se prema kome postaviti više prijateljski i ko će biti bolji domaćin. Njihov zajednički rad i život su im omogućili da egzistiraju u harmoniji potencirajući bogatstvo razlika i kulturno-istorijsko nasljeđe uz svoju gastro ponudu, što im je najbolja turistička ponuda.

Sa njihovim vjerskim predstavnicama Ognjen je proveo određen period razgovora gdje su razgovarali o mogućoj saradnji, nalazeći sličnosti i približno iste kapacitete kojima raspolažu naše dvije zemlje. Bilo je izuzetno iskustvo, iz prve ruke čuti i naučiti kako se zajednički radi i postiže rezultat i kako se u korist građana, postiže korelacija između lokalnih i republičkih vlasti bez obzira na različitosti, navodi Ognjen, budući da podržavaju političku opciju Jedinstvena Rusija i bezrezervno predsjednika Vladimira Putina, što je u političkom smislu za njegovu politiku velika prednost koja se ogleda u progresu i razvoju ove zajednice sa ukupnom kulturom življenja koja je na veoma zavidnom nivoui slobodama u ruskom političkom sistemu koje su date svakoj ruskoj republici.

Etnička pripadnost je takva da 50% stanovništva čine Tatari – muslimani suniti, 40% Rusi i deset odsto, tj. oko stotinu drugih nacija koje su za svoje mjesto boravka odabrali glavni grad Kazanj i ostale gradove Tatarstana, a sam Kazanj ima nešto preko milion stanovnika. Ostatak dana protekao nam je istražujući uži centar grada, „Stari grad“ i kroz upoznavanje njihovog način života. Na licima ovih ljudi i po njihovoj fizionomiji i zdravim životnim stilovima koje praktikuju, već na prvi pogled smo vidjeli kvalitet života koji vode. Iako su i predsjedniku Tatarstana Rustamu Minihanovu 2023. godine takođe uvedene sankcije SAD-a, kvalitet života ovih ljudi je još jedan poraz Amerike svakome ko želi objektivno sagledati okolnosti.

Naredni dan nam je bio predviđen za obilazak sportskih centara, IT parka i multinacionalnih kompanija čije smo linije proizvodnje imali priliku vidjeti iz prve ruke i upoznati se sa sistemom rada. Stekao sam utisak da je Kazanj grad sporta, nauke, inovacija i kulture. Ovde se veoma mnogo ulaže u dječije sportove i zdravo odrastanje djece – od skejt parkova do nacionalnih fudbalskih terena, stadiona Rubin Kazanja i subkultururnih aktivnosti, ništa nije prepušteno slučaju. Radi se o izuzetno osposobljenim i opremljenim objektima i prostorima za treniranje koji pružaju svu neophodnu infrastrukturu i trenerske kapacitete za iznjedravanje velikih sportista. IT centar okuplja perspektivne mlade iz cijele države i svijeta i mlade naučnike i istraživače kojima su pruženi svi neophodni uslovi za rad i podrška vlasti i zajednice, tako da su iz ovog centra poniknuli mnogi svjetski stručnaci i stvara se nova vrijednost koja Rusiju vodi u budućnost.


Dan pred povratak naš sagovornik je proveo u učešću na tematskoj diskusiji sa predsjednikom Republike Tatarstan Rustamom Minihanovim, ministrom omladine i sporta Rinatom Sadikovim i predsjednicom krovne omladinske organizacije Dilbar Sadikovom. Ovo je bio događaj koji je dugo očekivan i za koji su usljedile ozbiljne pripreme prethodnih dana sa predstavnicima tatarstanske omladinske organizacije, a sve u željio stavljanja dobrog utiska i ostvarivanja saradnje sa najvišim rukovodstvom Tatarstana. Naš Ognjen je među prvim učesnicima dobio riječ, te je predsjedniku i ministru uputio najbolje poruke i zahvalnost na izuzetnoj organizaciji i susretljivosti koju su učesnici doživjeli prethodnih dana u Kazanju, ali i generalno u Rusiji.

Razgovor se odnosio na razmjenu učenika i studenata Srpske i Tatarstana, obrazovnom sistemu, ulaganju u sport, projektima koji su nam potrebni, mogućim zajedničkim aktivnostima naših krovnih omladinskih organizacija i sličnostima koje nam mogu biti temelj i za mnoge druge vidove saradnje. Predsjednik Minihanov je naglasio da je saradnja inicirana i od strane rukovodstva Republike Srpske i Rusije te da je siguran da će biti konkretizovana, ostavljajući prostor za projekte i uobličavanja svih ideja u projektne forme, te je izrazio želju da projekti budu provedeni u najboljim mogućim uslovima i vremenskim rokovima. Sporazumjeli smo se i razumjeli oko sličnosti Republike Srpske i Tatarstana, kao i Prijedora i Kazanja, a ovaj razgovor smo nastavili i nakon zvanične diskusije. Predsjednik je obavezao ministra i svoje pomoćnike da budu na raspolaganju za dalju saradnju te smo razmjenili kontakate.

Nakon skoro tri sedmice boravka u Rusiji, pod velikim utiskom svega što su učesnici imali priliku obići i doživjeti, postići, upoznati i inicirati, oprostili su se od svojih prijatelja iz Kazanja poslije povratka vozom u Moskvu, ali i sa kolegama iz ostatka svijeta koji su ponijeli jednako dobra iskustva. Autobusima sa željezničke stanice u Moskvi, učesnici su transportovani na moskovski aerodrom Šeremetjevo. Poruka iz Rusije je poruka i slogan sa festivala – SVAKO JE BITAN!

– Bez imalo subjektivnog osjećaja i na bazi boravka u Rusiji, stekao sam utisak da se moraju poštovati razlike i različistosti sa aspekta ispravnog sistema vrijednosti, bez nametanja koje forsira „Zapadna zajednica“ i jedne potpune slobode koja je u sinhronizaciji sa prirodnim načelima i ljudskim pravima, daleko od iskrivljene slike ruskih neprijatelja koji kontrolišu masovne medije, a čiji smo i mi konzumenti u velikom broju. Utisci mi se još uvijek nisu slegli, pogotovo oni koji se odnose na kulturu življenja u Rusiji i njenu „širinu“, pristup domaćina prema gostima, stepen modernizacije i digitalizacije Ruske Federacije, pristupačne cijene osnovnih životnih namirnica, odlično organizovan javni prevoz, ulaganje u obrazovanje i inovacije, ali i na njenu nezavisnost od „Zapada“ i samoodrživost koja je zaista čini najboljom državom za život, u nadi što skorijeg okončanja nesretnog sukoba u Ukrajini i prosperiteta, te što brže pobjede Rusije u sukobu sa „poludjelim Zapadom“. Po svemu što sam vidio i doživio u ovih dvadeset dana, shvatio sam jedno – da je Rusija posebna zemlja sa posebnim ljudima i temelj civilizacije za slobodu svake države i svakog njenog građanina – zaključio je Ognjen Vukojević, mladi poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srpske iz Prijedora za naš portal.

Sa Ognjenom Vukojevićem razgovarao urednik portala D.Stojnić korištene su ustupljene fotografije