Što se tiče Batka i Davora, jedino kršenje zakona u mom slučaju je što su me “mimo pravila” prevezli polumrtvog iz BiH u Francusku. Zahvaljujem se svima koji su nam pomogli da dođemo do novog života – poručuje u svojoj ispovijesti čovjek koji je zahvaljujući Otvorenoj mreži dobio priliku za novi početak
– Godine 2011. završio sam na dijaliznim terapijama i u tom momentu je to trebalo biti – doživotno, pošto uslovi za transplantaciju u BiH nisu bili baš naklonjeni pacijentima… I tako bi vjerovatno i bilo da nisam upoznao Batka i Otvorenu mrežu – ovako počinje svoju priču Nijaz Zubanović za DEPO Portal, prisjećajući se vremena kada su ga Almir Čehajić Batko i OM, kako sam kaže, ponovo rodili.  

Preko njih je 2014. godine dospio na Nacionalnu listu Francuske za kadaveričnu transplantaciju, za koju inače čekanje može trajati godinama.

– Išao sam dva puta na preglede u Francusku, a prvi poziv sam dobio 25. marta 2015., ali bezuspješno posto sam bio drugi na listi. Nakon toga moje se stanje pogoršalo, a Batko sa svojim saradnicima, Davorom Gajom i Alminom Maslom, preuzima moj život u svoje ruke i u nemogućnosti da dobijem bolničku pratnju i vozilo, oni odlučuju, kršeći sve zakone, vodeći se samo svojom ljudskošću, da me civilnim autom prevezu 1.700 kilometara, u kliniku Rangeli u Tuluzu (Francuska). Bio sam u groznom stanju i da nisam izdržao taj put, svi bi oni odgovarali pred zakonom, pošto me je naša klinika otpustila bez ikakvih papira za inostranstvo – priča dalje Zubanović.

Ističe i da mu je tada spašen život, a po povratku iz Francuske on i supruga Safeta otpočeli su pretrage za transplantaciju sa živog donora.

– Još nekoliko puta su nas koordinatori Otvorene mreže vodili u Francusku na preglede, a sama transplantacija izvršena je 24. avgusta 2015. godine u Tuluzu. Sve ovo vrijeme pratili su nas koordinatori Otvorene mreže na čelu sa Batkom. Morali smo to sve platiti onako kako je bilo regulisano ugovorom koji smo potpisali sa OM. Ali nismo ni očekivali da bude besplatno, troškove smo podmirivali iz humanitarnih akcija, a Batko i Otvorena mreža su ispoštovali sve obaveze iz ugovora – od boravka i tretmana u prestižnim francuskim klinikoama (gdje sam boravio na odjelima u kojima jedan dan košta 4.650 evra), boravka u hotelima, avionskih karata, taxi prevoza u inostranstvu i svih ostalih troškova – ističe Zubanović.

Kaže i da je sve vrijeme njihov boravak u Francuskoj bio pod nadzorom koordinatorima Otvorene mreže, a najčešće uz njih bio Davor Gaj. Iznoseći svoje iskustvo tokom te mukotrpne borbe za život, dalje navodi:

– Niti jednog momenta ni Batko ni Davor nisu postupili mimo ugovora, niti pokušali da nas zakinu za nešto što nam ne pripada. Mi smo sada dio Otvorene mreže i u stalnom smo kontaktu sa Batkom, tako da nikad nećemo prihvatiti optužbe na njihov racun, jer smatramo da su oni dobrotvori, koji samo to i znaju biti! Nijaz Zubanović kaže i da se dešavalo da su nekim pacijentima zbog komplikacija iz “ličnih tazloga” francuski ljekari morali produžavati boravak na klinikama, što nije bilo planirano ugovorom, a iza njih su ostajali računi od više stotina eura koje je Otvorena mreža morala sama podmirivati kako program transplantacija ne bi došao u pitanje.

– Kadaverične transplantacije se u cijelom svijetu čekaju i po sedam – osam godina, a Batko nikad nikome nije obećao rok za transplantaciju ako nema donora. Znači, jedino kršenje zakona u mom slučaju, što se tiče Batka i Davora, je što su me “mimo pravila” prevezli polumrtvog iz BiH u Francusku. Zahvaljujem se svima koji su nam pomogli da dođemo do novog života – poručuje na kraju svoje priče Nijaz Zubanović. On i Supruga danas žive svoj “drugi život”, ponovo rođeni, kako vole da kažu, i sretna su porodica sa 20-godišnjim sinom Adijem.