Kada gradite kuću, ako ne možete da se odlučite na koju stranu želite da vam gledaju prozori, napravite kuću koja se okreće.
Ako ne znate kako, pitajte za savjet Vojina Kusića, iz Srpca, vlasnika firme “Plasteks”, jer je on jedan od prvih na Balkanu, koji se odlučio na ovakav poduhvat.
Kuće koje se okreću oko svoje ose i nisu neka novost u svijetu, ali na našim prostorima se privrednik Kusić, tek nedavno odlučio na takav poduhvat.
Sagradio je kuću veličine 56 kvadrata, sa predivnim pogledom na Novu Gradišku i Slavonski Brod, odnosno, Laktaše, zavisno od toga na koju stranu je okrenuta.
Posebno je neobičan osjećaj kada se nalazite unutar rotirajuće kuće. Iako se na trenutke čuje pucketanje, Vojin tvrdi da nema opasnosti da će okretanje oštetiti kuću.
A razlog što se odlučio na ovakav poduhvat je da udovolji željama svoje supruge, koja nije mogla da se odluči da li želi da ima pogled na put ili ne.
Američka Administracija za okeane i atmosferu objavila je danas upozorenje na geomagnentu oluju koja stiže sutra nakon solarne erupcije na Suncu, koje je izbacilo oblak naelektrisanih solarnih čestica u pravcu Zemlje.
Očekuje se da će se efekat jučerašnje erupcije na Suncu osjetiti sutra na Zemlji i mogao bi da poremeti rad osjetljivih uređaja, upozorila je i laboratorija ruskog Instituta za fiziku pri Akademiji nauka.
Laboratorija navodi da je ovo bila možda najveća solarna erupcija u posljednjih nekoliko godina i da je zabilježeno 14 pojedinačnih izboja, prenio je Sputnjik.
Istraživači navode da su skoro svi izboji zabilježeni u istom području Sunca, poznatom kao region broj 2887, i da je ove sedmice formirano oko 30 tačaka sa snažnim magnetnim emisijama.
Na putu između Sanskog Mosta i Lušci Palanke, između dva sela Gornji Kamengrad i Fajtovci, ugnijezdio se čudesno lijep vodopad rijeke Blihe.
Voda ovdje pada kao iz neba, s visine od oko 50-tak metara i niz kamen u „Blihinom skoku“ kako zovu ovo čudo prirode, slijeva se u malo jezerce. Uz sam vodopad dobrodošlicu nam je poželjela i jedna mala duga.
Prema ovoj ljepoti ravnodušan nije ostao ni objektiv fotoreportera portala infoprijedor.ba ali ni prema Dabarskoj pećini koja je još uvijek izazov za speleologe i ljude željne avanture.
Ovčija vuna, iako vrijedna sirovina, za stočare u Bosni i Hercegovini uglavnom je problem i nerijetko završava na smetljištima i samoj prirodi. Neke procjene pokazuju da se godišnje u BiH odbaci oko 3,5 miliona kilograma vune.
Rijetki je otkupljuju, ali to su potpuno beznačajne količine u odnosu na milion i 200 hiljada ošišanih ovaca. No, ovakva situacija bi se uskoro mogla promijeniti i to zahvaljujući ideji, želji i čistim ambicijama Denijala Mujkanovića iz Kozarca koji je prije 20-tak dana započeo prodaju peletiranog ekološkog gnojiva od ovčije vune.
Proizvodnju je počeo još i ranije, ali je ovaj preduzetni ovčar želio prvo testirati proizvod na svom imanju – u voćnjaku, plasteniku, cvijeću.
“Ma, za sve je dobro”, radosno ocjenjuje u razgovoru za Agroklub, ovaj vlasnik stada od 105 ovaca i član Udruženja ovčara i kozara Republike Srpske, zaljubljenik u prirodu i jednostavno čovjek koji vri od ideja, u šta ćete se uvjeriti i sami u narednim redovima.
“Kroz druženje s ovčarima vidio sam da svi imaju isti problem, niko ne zna gdje će s vunom koja je nama i ekonomski i ekološki problem. Ona neće da gori, može da se dimi, ali nikada neće potpuno izgorjeti”, priča Mujkanović, dodavši da skoro niko u BiH ne otkupljuje vunu, osim možda dva vlačara.
A, misli od nje nije mogao skrenuti i da je htio jer je, kako kaže, viđa na svakom koraku – po šumama, rijekama, deponijama. Tako je odlučio oprati vunu i poslati je u jednu francusku auto-industriju. No, dobio je negativan odgovor, vuna bosanske pramenke ne može u auto proizvodnju jer je 0,8 mikrona, a oni otkupljuju do 0,4 mikrona.
“Znači dva puta je veća i deblja. Tako isto za odjeću se ne može koristiti jer je previše oštra, nije baš prikladna ta pramenka bosanska. Tvornica iz Turske koja je to otkupljivala i pravila tepihe je izgorjela prije 7-8 godina, neće je ni obnavljati jer je velika investicija, a više niko ne uzima te stare tkanene tepihe”, pojašnjava Denijal.
Potom se rodila ideja da od nje proizvodi pelet za loženje, ali “to nije uspjelo nikako”. Onda je došao do informacija da se od nje može praviti bio gnojivo. Poslao je uzorak na analizu u Federalni agropedološki zavod, odakle su mi potvrdili da ovčja vuna posjeduje mnoštvo vitamina.
“Jedan kilogram vune sadrži četiri litra vode, odnosno kao UREA postotno, 17 vitamina koje posjeduje, u postotcima je kao naš KAN 9:8:9, i to što odgoni crve, mrave i sve ostalo to je naš pužomor samo što je sve na prirodnoj bazi”, obrazlaže rezultate koje je dobio i dodaje da gnojivo koje sada proizvodi dugotrajno poboljšava tlo jer kada se raspe po zemlji treba niz godina da se uništi.
U peletiranom gnojivu nema apsolutno nikakvih dodataka. Kada pokupi vunu, suši je na određenoj vlažnosti, onda je mašinom melje na pet milimetara. Iako postupak izgleda vrlo jednostavan, Mujkanović kaže da nije riječ o maloj investiciji te da ga je sama mašina “izašla” oko 20 do 30 hiljada maraka, a ukupna investicija 100 hiljada KM.
“Ja sam sam sebi napravio mašinu, jer kada sam poslao upit u njemačku firmu koja ih jedina proizvodi, odgovorili su mi da one koštaju 300 hiljada eura u Njemačkoj, bez carine, prijevoza i poreza. To je za mene bilo nemoguće, izdvojiti tolika sredstva, onda sam počeo da inoviram, prepravljam neke stare mašine i tako da sam svojim rukama napravio sve što mi treba da mogu proizvoditi”, kaže ovaj sad već vlasnik proizvoda “Štabaa”.
Tako se, naime, zove peletirano ekološko gnojivo od ovčije vune koje proizvodi, a naziv je rezultat zatečenosti pozivom švajcarskog carinika. Naime, poziv je uslijedio tek šest mjeseci nakon što je poslao tamošnjoj carini na analizu gnojivo kako bi provjerio mogućnost izvoza, carinik je pitao za naziv proizvoda, a u trenutku zbunjenosti Mujkanović je odgovorio: “Ma, šta ba?” Odlučio je i da ostavi taj naziv.
Inače, u Švicarskoj je kao izbjeglica iz BiH završio školu, radio za drvnu industriju, montažne kuće, ali to kako priča nikada nije volio. U BiH se vratio 2012. godine. I od tada kuje planove o različitim poduhvatima. Sada je sav fokus usmjerio na vunu koju mu domaćini daju besplatno, samo kako bi se je riješili.
“Međutim, moj cilj je da otkupljujem tu vunu, da bude jedan kilogram jedna marka, kako bi ovca mogla da plati svoje godišnje vakcinisanje. Dosta ljudi zbog nedostatka novca ne radi tu obaveznu prevenciju, i ugrožava svoje susjede koji se ozbiljno bave ovčarstvom”, precizira planove.
Ovaj svoj projekat, finansijski je sam istjerao, a od njega korist neće imati samo BiH, priča nam, nego i Evropska unija, u ekološkom smislu. “Ta naša vuna na kraju završava u Savi, preko je Evropska unija, ona potom ide u Dunav koji protiče opet kroz Evropu, tako da je ovo čišćenje i EU”.
Od tone vune dobije se isto toliko gnojiva. Ako je vuna uskladištena pravilno, odmah po šišanju u vreće pa u šupe, onda nema nikakvog gubitka.
Prije nego je upakovao svoj proizvod za prodaju, ovo gnojivo je testirao na svom imanju. Priča kako ekstra rezultate daje na kiselim zemljištima.
“Imali smo paradajz težine od 1,5 kilogram po komadu, patlidžane po dva kilograma. Jedan čovjek je koristio za jagode, imao je sigurno 30 do 50 posto veće prinose, bile su puno veće i puno slađe. Cvijeće koje je počelo da trune, uspjeli smo povratiti”, nabraja Mujkanović i navodi da se trenutno gnojivo može kupiti preko web stranice, ali bi se krajem februara trebalo naći i u “Bingo” marketima.
Njegov cilj je da uđe u poljoprivredne apoteke, Penny plus u Sarajevu i Centrum u Gradišci. Za to vrijeme, na njegovu adresu stižu upiti iz brojnih evropskih zemalja, gdje je poslao podatke o svom proizvodu. Prvi kontakti pokazali su da postoji veliki interes za ovo gnojivo iz Kozarca.
