Prijedorčani, pogotovo ljubitelji lijepe pisane riječi sinoć su se družili s Borom Kapetanovićem, pjesnikom koji od svojih 67 godina piše 45. Počeo je pisati vrlo rano a i onda i danas smatra da se pjesnici od riječi ne mogu obogatiti.
– Književnost sama po sebi čovjeka ne može spasiti od vješanja, ne može mu ni kuću napraviti, ne može ga oženiti. Međutim, književnost je ono što mu oplemenjuje dušu. Ona mu garantuje neku duhovnu sigurnost u životu. – smatra Kapetanović, mišljenja da se danas pisana riječ malo cijeni, kao i da se ne možemo pohvaliti ni kvalitetnim djelima.
– Praktično, od “Derviša i smti” mi nemamo dobrog romana. Nisam zadovoljan, ali to ne znači da ljudi ne treba da pišu. – poručuje ovaj pjesnik prepoznatljiv i po tom što često piše o svom rodnom kraju.
Rođen je u Ključu, a do kraja rata živio je u Sanskom Mostu. Svoj životni put opisuje na njemu svojstven način.
– U 20-oj sam bio lijep, u 30-oj sam bio pametan, a kad je trebalo da postanem bogat na Balkanu je nestalo struje. Počeo je rat, pa sam otišao u rat, pa sam onda otišao u izbjeglištvo, pa sam sada u Banjaluci. – kaže Kapetanović koji je u Prijedoru u gradskoj čitaonici u sklopu književne večeri pod nazivom “Uvijek boli kad se voli” promovisao svoju novu knjigu “Gurabija vojske čimbur”.
