U njegovom dvorištu nikad nije dosadno. Jedna veća i druga manja fontana, voz koji prolazi kroz tunel, „živo“ drvo, ljuljaške, ali ne one obične već s drvenim i neobičnim lutkama koje vjetar ljulja…
A tu je i pravi bicikli i jedan lutak biciklista, pa potom drvene ptice, gljive i mnogo, mnogo, cvijeća…
Dvorište nastalo uz puno mašte u Gašića naselju je napravio Nenad Gusak (54) i to u vrijeme vanrednog stanja, kada zbog policijskog časa nos nismo smjeli promoliti poslije 20 časova. Neki su tad spavali, neki čitali, većina se vrtila oko šporeta, neki su ruku na srce pošteno radili i naradili se, a Nenad je pravio svoje dvorište iz dječačkih snova. I napravio ga.
Uvijek nešto dorađuje, „pegla“ kako bi bilo interesantnije djeci koja tu dođu na malo igre, a najljepše mu je negdje kad sunce zalazi i kad prve dvorišne svjetiljke njegove lutke naprosto oživljavaju
Nenad Gusak u svom malom raju
– Uvijek sam imao želju da nešto lijepo uradim u svom dvorištu. Svake godine nešto mijenjam, novo dodajem, staro uklanjam. Prije je ovdje bio jedan mostić sa sijalicama, volim cvijeće i tu prirodnu dekoraciju – priča Nenad koji nas je velikodušno pustio u svoj raj.
Sve mu je to interesantno, ali i njegovim prijateljima, a posebno djeci koja tu dolaze svaki dan.
– Da upravo tako, tu su svaki dan. Ni jedan ne propuštaju što me jako raduje. Ima i onih koji mi se zahvaljuju zbog viđenog poput jednog bračnog para sa djetetom… A najljepši kompliment dobio sam prije četiri godine od slučajnog prolaznika koji mi je doslovce rekao: „Ljudino, kad god ovdje prođem oči odmorim i uživam“. Baš sam bio ponosan kad mi je to rekao- priča Nenad koji uveliko planira kako još uljepašti ovaj porodični kutak.
Pa je tako naumio da umjesto stakla napravi vodeni zid.
– Imam super ideju, da taj vodeni zid bude u bojama koja će mu davati svjetla koja budem postavio u vodu. Sve je razrađeno, da bude mala potrošnja struje, vode, da ta priča bude štedljiva, racionalna, ali za sve to treba i puno novaca – kaže ovaj 54-godišnjak.
U jednoj njegovoj fontani uskoro će se naći i nekoliko ribica, a želi da izgradi i pravu, pravcatu vodenicu…U svemu ima i podršku supruge koja je zadužena za cvijeće, ali i kćerke, kad iz Banjaluke, gdje radi master studije, dođe u Prijedor u oazu mira i ljepote koju je vlastitim rukama napravio njen otac.
