Milan Bulajić, čovjek koji je dio života u Prijedoru proveo u jednoj od garaža na Pećanima, a potom u kamp kućici, ispraćen je danas na bolje mjesto. I malo ko zna da je Milanova loša sreća zauvijek povezala njega i velikog prijedorskog humanitarca Muharema, Harija Avdagića. Hari je danas bio i na njegovoj sahrani, poput člana porodice i zajedno sa Ljubomirom Bulajićem, poznatim srbijanskim glumcem koji je u Prijedor stigao kako bi se oprostio od strica Milana… Vidno ganut, kaže da je u jednom momentu Milana, o kojem je u Prijedoru brinuo do samog kraja, poželio da vrati njegovoj porodici u Srbiju.
– No, Milanu se nije dalo da ode iz Prijedora. Prvo je bilo problema sa papirima, poslije s neadekvatnim vozilom kojim Milan u stanju u kakvom je bio, nije mogao putovati. Čovjek je u međuvremenu preminuo. U ovaj grad se tri puta vraćao i u njemu na kraju, iako ga je srce vuklo familiji u Srbiju, zauvijek ostao. Milan je moja velika tuga i iako sam sebi obećao da ću odustati od tužnih ljudskih priča, ne mogu to… Evo spremam se već da u ponedjeljak odem do Ljubije, jer sam čuo da jednoj ženi koja je dementna, koja hljeba nema, treba pomoć. Pokušaćemo da joj obezbijedimo bar dva topla obroka, uz pomoć narodne kuhinje „Optimisti“ i našeg prijatelja Zijada Ćanića, neku jednokratnu pomoć ili bilo šta slično, možda da poravnamo i račune za struju i ono šta joj već treba – priča s velikom tugom Hari.
Dodaje da u odluci da bi se nekom pomoglo najmanju ulogu igra novac.
– To je zadnje pitanje. Dovoljna je dobra volja, malo naše dobrote koja nekom znači baš mnogo. Jer, taj osjećaj kad nekom pomogneš, kad u nečijim očima vidiš onu istinsku zahvalnost, ne može se ničim mjeriti ni platiti. Zato i moj apel ljudima, Pomozite!!! Vama će zbog tog biti ljepše i lakše. Bolje ćete se osećati kad učinite nešto dobro – kaže Hari koji ljudima, svojim sugrađanima, ali i ostalim u ovoj zemlji pomaže od 2014. godine, od katastrofalnih poplava.
S prijateljima, humanitarnim organizacijama i Udruženjima, svojim “Slobodnim vozačima (?) Prijedor” organizovao je najmanje 20–tak velikih akcija u kojim je ljudima vratio osmijeh na lice, poput malog Dejana iz Novog Grada, Faike iz Bosanske Otoke, Milana sa deponije i na kraju Milana Bulajića od kojeg se oprostio kao od svog najrođenijeg. U ovom posljednjem humanitarnom poduhvatu, a on je to i zaista i bio, naš Hari nije zaboravio da se zahvali ljudima koji su se zajedno s njim uhvatili u taj lanac ljudske dobrote.
Muharem Harri Avdagić
– U slučaju Milana zahvalio bi se na saradnji prijedorskoj policiji, Skupštini grada, gradskoj upravi, Centru za soijalni rad, a posebno osoblju Bolnice „Dr Mladen Stojanovič“ koji su pkazali svu svoju veličinu. Ljudima hvala, a neljudima na čast – kaže na kraju Hari.
