Urologija, kao i ostale grane medicine, ima važnu ulogu u prevenciji i liječenju raznih bolesti. Pravovremenim djelovanjem, urologija produžava životni vijek, a život čini kvalitetnijim. O tome koje su danas mogućnosti savremene urologije i našta treba obratiti pažnju kada je u pitanju zdravlјe urogenitalnog trakta, razgovarali smo sa urologom, doktorom Mirolјubom Grbićem.
Medicina je stalni proces, razvija se i napreduje. Na kom stepenu je danas urologija u svijetu i kod nas?
– Urologiju definišemo kao nauku koja se bavi liječenjem urogenitalnog trakta muškaraca, ali i urinarnog trakta žena. Prevashodno to kažem zato što mnogi misle da su urolozi lјekari koji liječe samo muškarce. Međutim, u poslјednje vrijeme imamo sve više ženskih pacijenata. Urologija je bila sastavni dio opšte hirurgije i ona se prije 30-40 godina odvojila kao zasebna specijalistička grana koja ima svoj poseban vid hirurgije. Bavi se liječenjem pomenutih bolesti, što podrazumijeva upotrebu i konzervativnih i hirurških metoda. Ranije je u urologiji više bio zastuplјen hirurški način liječenja. Sa razvojem urologije, pacijenti se sve više liječe na konzervativni način, odnosno upotrebom lijekova kojima se tretiraju neke bolesti koje su ranije liječene isklјučivo hirurški (neke smetnje sa mokrenjem, problemi sa prostatom), jer nekada nije bilo adekvatnih lijekova. Urologija je došla do tog stadijuma da je napredovala u svim sferama uroloških bolesti: od rekonstruktivne hirurgije, do promjene pola i savremenog liječenja bubrežnih bolesti. Endoskopska hirurgija je jako napredovala, a podrazumijeva liječenje bolesti prostate endoskopskim putem, laserom itd. Zatim laparoskopska hirurgija; liječenje bubrežnih bolesti laparoskopskim metodama i, na kraju, robotska hirurgija, gdje roboti vrše određene operativne zahvate, uz asistenciju jednog urologa.
Šta su danas najveći problemi kod muškaraca kada je u pitanju urologija?
– Što se tiče muškaraca, osnovna bolјka je prostata koja značajno remeti kvalitet života. Sa godinama je neminovno da će svaki muškarac imati uvećanu prostatu, samo što je pitanje do kog će to stadijuma doći, koji će biti simptomi i kada će da se započne sa liječenjem. Pored benigne hiperplazije prostate, tu je i rak prostate, koji je najčešći tumor kod muškaraca. U zapadnim zemlјama se čak kreće do 11 %, sa smrtnošću 9 %, u odnosu na sve ostale maligne bolesti od kojih obolijevaju muškarci. Kod karcinoma prostate, najbitnije je rano dijagnostikovanje bolesti. Osnovni pregled podrazumijeva direktni pregled prostate i laboratorijsku analizu koja se uzima iz krvi. Osnovna prevencija karcinoma prostate je ranije doći na pregled. Svaki muškarac, koji napuni 50 godina, trebao bi doći na prvi preventivni pregled kod urologa. Muškarci koji su u svojoj porodici imali karcinom prostate, potrebno je da dođu sa 40 godina. Obaveza je da se već poslije 40. godine uradi skrining, koji podrazumijeva digito-rektalni pregled, određeni ultrazvuk urotrakta itd. Tačno postoji postupak koji treba da se uradi radi prevencije karcinoma prostate. Vrlo je prosto. PSA nalaz se radi u skoro svakoj laboratoriji; digitorektalni pregled može uraditi i lјekar opšte prakse, a možemo i mi. Ali bitno je da se pacijent uputi na vrijeme. Ako se u pravo vrijeme otkrije karcinom prostate, on može biti apsolutno izlјečiv. Ukoliko se otkrije u kasnijem stadijumu, kada već dođe do proširenja bolesti i ona zahvati i kosti i limfne čvorove u maloj karlici, izlјečenje je praktično nemoguće. Ukoliko se otkrije na vrijeme, pacijent će doživjeti iste godine života kao da ne boluje od karcinoma prostate. Treba napraviti korelaciju između benigne hiperplazije prostate i karcinoma prostate. Benigna hiperplazija je uvećanje prostate, koju će dobiti 80 odsto muškaraca. Karcinom prostate će dobiti manji broj pacijenata, ali će onaj pacijent koji ima karcinom prostate, imati i benignu hiperplaziju. Ali obrnuto neće biti. Kada bi se radila autopsija svim muškarcima koji su umrli u 80. godini, našla bi se hiperplazija prostate kod svakoga. Kod većine bi se našle barem početne faze karcinoma. Po nekim istraživanjima, kada bi muškarci živjeli do neke 140-150. godine, većina njih bi umrla od karcinoma prostate. Zato je najbitnija preventiva i liječenje na vrijeme.
Na koji način se liječi karcinom prostate?
– Liječenje karcinoma prostate može biti operativno i konzervativno. Operativno u ranim fazama bolesti, gdje ne postoje niti koštane niti limfne metastaze, sa nekim blažim formama bolesti na PH analizi. Konzervativno liječenje podrazumijeva androgenu blokadu; daju se određene tablete, zavisno od nivoa testosterona. Muškarci koji su u mladosti kastrirani, ne obolijevaju od karcinoma prostate. A i sam jedan vid liječenja jeste hirurška kastracija, tj. odstranjivanje testisa kako bi se zaustavio karcinom prostate. Ukoliko se postavi dijagnoza da pacijent ima karcinom prostate, ako je taj PSA povišen, i iznosi preko četiri i više, neophodna je biopsija, koja podrazumijeva uzimanje uzorka tkiva prostate. Šalјe se na analizu i ukoliko dođe pozitivan nalaz da se radi o karcinomu prostate, onda se radi CT abdomena i male karlice, i rendgensko snimanje grudnog koša. Ukoliko je sve to čisto, odlučuje se za vid terapije koji u većini slučajeva podrazumijeva hirurško liječenje. Ako je teži stadijum bolesti, sa metastazama, onda se odlučuje za neke druge vidove terapije.
Na benigno uvećanje prostate mogu uticati prehrambene navike; prevelik unos masnoća životinjskog porijekla, smanjen unos vitamina E itd. Ali ne možemo reći da je to neki faktor rizika. To nigdje nije dokazano; jedino je dokazan naslјedni faktor, pogotovo za karcinom prostate. On je jedan od najbitnijih faktora na koje trebamo obratiti pažnju. Osnovno je doći na vrijeme, uraditi PSA, osnovnu laboratoriju, urin, ultrazvuk trakta, i porazgovarati sa urologom. Kod nas je zdravstvena prosvećenost na nižem nivou nego u drugim zemlјama, gdje čovjek u 50. godini dobije poziv da treba da dođe na preventivni pregled kod urologa. Mora doći, jer ako ne dođe, on snosi poslјedice.
Koliko polne bolesti utiču na mogućnost obolijevanja prostate?
– U zadnje vrijeme postoji blagi porast polnih bolesti i uglavnom su to klamidijalne infekcije. One ne mogu uticati na razvoj karcinoma prostate, ali mogu uticati na razvoj upale prostate, prostatitis; što može preći u hroničnu fazu ako se ne liječi na vrijeme. Imaju faze pogoršanja, faze recidiviranja i vraćanja. Tako da pacijenti koji imaju bilo kakve tegobe tipa mokrenja i slično, trebaju doći urologu. Mi sve te simptome svrstavamo u dvije grupe. Jedna grupa su opstruktivni simptomi, a druga su iritativni. U iritativne spadaju – peče vas mokrenje, boli vas, žari i tako dalјe. Opstruktivni simptomi su: ne možete mokriti, tanak mlaz, mokrite više puta pa ka poslije mokrenja dolazi do kapanja urina itd. Svi ovi simptomi zajedno mogu ukazivati na upalne bolesti prostate, prostatitisa. Mi napravimo dijagnostiku i vidimo o kakvim problemima se radi. Sve te upale mogu dovesti do bolesti prostate, e sad koliko imaju uticaja na razvoj karcinoma, tu nema neke korelacije. Ali jeste pronađena veza sa opstruktivnim smetnjama što se tiče mokrenja. Kod urologa se, ako su analize uredne, dolazi poslije šest mjeseci prvi put, a potom jednom godišnje. U zavisnosti od simptoma, i ranije ako bude trebalo.
Koliko alkoholna pića utiču na stanje prostate?
– Svaki pacijent koji dođe, pita prvo to. Alkohol definitivno ima uticaja, ako se ne konzumira umjereno. Nije dokazano za hiperplaziju prostate, ali pacijenti koji redovno i mnogo konzumiraju alkoholna pića, naročito žestoka, imaju mnogo veću šansu za razvijanje karcinoma mokraćne bešike. I prije će dobiti probleme sa prostatom. Najbolјe da se mokri u nekim intervalima. U toku dana je normalno da se mokri i do sedam puta, ali da se ne ustaje noću da se mokri. A ne da se mokri ujutru, pa da se ne mokri recimo do popodne, četiri, pet, sedam sati. Tako bešika trpi. Ona se raširi, izgubi svoju kontraktivnost i onda i prostata kad malo poraste, bešika nema snagu da nadvlada otpor koji se nalazi na prostati. Kad se to jedno na drugo nadoveže, imamo opstrukciju mokrenja. Što se tiče urološke prakse kod žena, najveći problem su urinarne infekcije i inkontinencija urina, propuštanja mokraće. Žene se najčešće javlјaju zbog tih problema, pogotovo one u menopauzi, te zbog ispadanja materice, koja povlači mokraćnu bešiku i dolazi do propuštanja mokraće. U početku su blaže forme, koje se javlјaju samo kod naprezanja, a kasnije se to dešava i kada se sjedi i kada se leži, što je već završni stadijum. Uglavnom se liječi operativno, sa podizanjem vrata bešike. Kod drugog broja žena je hiperaktivna bešika; učestalo mokrenje. Ne mogu stizati do toaleta. Imaju tzv. nervoznu bešiku. Danas se to uspješno liječi novim generacijama lijekova. Nekad pacijenti sami uzimaju lijekove i antibiotike, ne pitajući lјekara, pa samim tim razvijaju rezistenciju. Kada dođu kod nas, mi nemamo ni veliki izbor antibiotika koje možemo dati, ali uglavnom, i tu ima dosta uspjeha. Suma sumarum, ako postoji problem, ne preskakati ga, nego doći da se on riješi.
