Kad džin konačno „padne“ u nepovrat ode i četiri decenije nostalgije

0

Te daleke 1979. godine kad je izgrađena i otvorena robna kuća „Patrija“ bila je pojam šopinga u regionu. Sjećam se kao danas pokretnih stepenica, luksuzne robe po rafama, matere i oca kako me tegle da za ruku „ da ne zavirujem puno“, ljubaznih trgovkinja…

U „Patriju“ se izlazilo, porodično  onako pred školu, da se dijete obuče, kad se slavilo ili umiralo, jer tu je na jednom mjestu po ugledu na čuvene „Namu“ ili „Beograđanku“ sve bukvalno bilo na jednom mjestu. Onda je vrijeme za „Patriju“ stalo. I građevina koja je u prelazu obilježila dva vijeka i naše živote, postala prazna i  ruglo u centru Grada.

Lupana su joj stakla, malo je i nedodirljivo gorila,u prostoru u kojem se u kasnim večernjim satima okupljala svakakva bratija, radi pijanki i ko zna kakvih žurkica…Neki su se pentrali i po krovu ružne i usamljene građevine koja je u predizborno vrijeme „svečano“ bila oblijepljena i plakatima sa kojih su se smiješile naše političke uzdanice.

Ne znam da li je iko uspio da napravi sliku s prijedorskog trga a da bar krajičkom ne „zakači“ „Patriju“. Muka i za predizborne mitinge u čijoj se pozadini iza tribina „šepurila“  opaka zgradurina. A onda je u maju ove godine, nakon dugo, dugo čekanja,  počelo njeno rušenje. Malo nerealna slika ovog ljeta u kojoj radnici  uporno režu, lome, kidaju beton i željezo… na kojem građevinci iz davnih sedamdesetih, vidi se to golim okom, nisu ni malo  štedili.

Uglavnom „borba“ traje i ovih dana uz povremeno okupljanje Prijedorčana koji pomno prate nestajanje simbola jednog vremena za kojim se i danas po malo uzdiše. Upućeni kažu, a o tom ćemo više ovih dana, da će na tom mjestu, kad džin konačno padne, biti novi šoping centar.

Moderan, lijepo uređen, s novim trgom…I valjda konačno tačka na  nostalgiju i simbol koji nam je svima zajedno tako usput obilježio nemale četiri decenije života.      

„SMAKNI SE S TROTOARA DA SE PARKIRAM“

0

Prolazim ulicom Save Kovačevića, onom pored zgrade „metroa“, i živ se ne mogu načuditi. Na sve strane parkirana auta, a najviše na trotoaru ispred pekare, dvije voćare, dole malo niže, kod grila i burekdžinice. 

Zbog takvih nije lako ni drugim vozačima još manje pješacima, a o majkama s bebom u kolicima da i ne govorim. Prvi moraju pristojno manevrisati da zaobiđu one nepropisno parkirane, a drugi se moraju pogurati između fasade i parkiranog automobila ako ne žele sići na ulicu. A majkama s bebama u kolicima neka je bog na pomoći.

Slika za neupućene izgleda ovako – Ideš trotoarom nekoliko metara, pa se onda spustiš malo na cestu, pri tom paziš da te vozač ili suvozač ne udare vratima friško parkiranog „ljubimca“, pa se opet vratiš na trotoar, pa onda dobro ociljaš da li se možeš provući između auta i fasade a da ti pri tom na rukavu ne ostanu freske, i sve to ponoviš još nekoliko puta do semafora… Ponekad se malo i očešeš o auto, tek toliko da sadržaj prašine i blata sa auta preneseš na svoje farmerke ili trenerku.  dok ne stigneš do cilja i odahneš. Ako u međuvremenu ne prorade živci… A dešava se i to.

Gledam juče  ženu koja pokušava da urazumi vozača džipa austrijskih registarskih oznaka da auto makne s trotoara. Unutra suvozač daje podršku vozaču dok ovaj na sav glas napada ženu  i viče joj „ da ne s…e“. A samo ga je uljudno pitala da li bi se u Austriji tako parkirao. Naravno da ne bi, mislim u sebi, jer tamo je običan miš, a ovdje s džipom kupljenim na lizing ili kredu, jer se valja pokazati, glumi frajera. Umalo sve ne završi i fizičkim obračunom u koji bi se, da je bilo potrebe, i sam uključio. Na kraju žena ode, kao i fukara od vozača koji  bi da može i u pekaru ušao autom da kupi hljeb. Fali nam parkinga, ali i dobrih navika, o manirima da ne pričam. Jedno znam sigurno, ovakve treba „udariti“ po džepu, ma kako nam „pauk“ dobro radio.

“ Ko to može meni ili bilo kom drugom da “udari” zabranu na disanje!?”

0

Na adresu redakcije Infoprijedor.ba stiglo je pismo naše čitateljke Aleksandre Knežević koja otvoreno iznosi lične dileme vezane za najnoviju odluku republičkog i kriznog Štaba Grada Prijedora u vezi obaveznog nošenja zaštitne maske na otvorenom. Aleksandrino otvoreno pismo naslovljeno na adrese nadležnih Štabova, uz uvažavanje i drugačijih stavova ali i postojećih odluka vezanih za postojeću epidemiološku situaciju, prenosimo u cjelosti.

“Obraćam Vam se sa velikim uvažavanjem i sa velikim problemom koje imam u vezi sa najnovijom odlukom o nošenju maski na otvorenom.

Prvo da naglasim da ja nemam nikakav problem odnosno prigovor oko nošenja maski u zatvorenom ili čak i na otvorenom gdje su neke gužve i nemoguće je održati fizičku distancu u svakom momentu. Isto tako želim da navedem da sam svjesno i savjesno biće kako za sebe lično tako čak i u većoj mjeri za druge jer sam mišljenja da sebi može raditi šta ko želi kao pojedinac ali zato drugima niko nema pravo ni da utiče a kamoli direktno ugrozi osnovna ljudska prava ili u konkretnom slučaju zdravlje i život.

Tu dolazimo do toga da sam ja mišljenja (a i to je jedno od osnovnih ljudskih prava – pravo na slobodu mišljenja) da ove maske mogu samo više da naštete ljudima i njihovom zdravlju nego što će realno da spriječe širenje bilo kojeg pa i ovog virusa. Stoga ovo i pišem…jer ne želim da stojim po strani dok se sprovodi nešto što je nehumano, mučenje i ponižavanje. Izvinite ali ja to tako doživljavam – kao napad na ličnost svakog pojedinca ili je to samo potreba da se malo popuni budžet pa preko čijih leđa nego narodnih kao i uvijek.

Naime, dolazi zimski period u kojem svakako imuni sistem samo slabi sve do proljeća usljed nedovoljnog boravka vani na zraku i nedostatka sunca gdje smo stoga svakako podložniji virusima i uopšteno smo lošijeg zdravlja u tim zimskim mjesecima. Ja, konkretno, radim u trgovini svaki dan po 7-8 sati gdje uredno nosim masku po propisima i to od samog početka pandemije što nimalo nije lako jer se fizički radi i te kako. Nosim, dakle, masku i na otvorenom gdje je više ljudi i u redovima vani i čak sam je nosila i VANI i kada to nije bilo obavezno, Ono što nikako ne mogu da podnesem i prihvatim ni fizički ni psihički ni zdrvstveno je nošenje maski na otvorenom kad šetam sama ili sa 1-3 osobe s kojima inače imam redovne socijalne i fizičke kontakte gdje jedino imam priliku da dišem kako treba i da primim dovoljnu količinu kiseonika ionako uskraćenim dužim boravkom vani usljed hladnijeg vremena ili kada vozim bicikl sama ili sa 1-2 osobe negdje u prirodi.

Vjerujem da ste toliko upućeni i informisani da vidite javno mišljenje po ovom pitanju i o konstantnom negodovanju Vaših građana/Vašeg stanovništva/Vaših glasača o ovom pitanju i koje je skoro potpuno kao i moje, pa Vas molim da malo „doradite“ te Vaše odredbe, uredbe ili kako ih već nazivate. Konkretno ja kao neko ko nosi naočale ne može nositi i masku i naočale u isto vrijeme posebno po hladnom vremenu jer sam ja onda totalni „slijepac“ ili ću to postati do proljeća skidajući konstantno naočale da bih nosila masku. Pored naočala imam i hronični problem sa disanjem usljed bronhitisa i alergija. Tako da se pitam ko to može da se usudi da meni ili bilo kojem pojedincu „udari“ zabranu na disanje – KOJIM PRAVOM?

S poštovanjem i u nadi da ću kao građanin/stanovnik/državljanin/glasač dobiti odgovor nadležnog organa.

S poštovanjem, Alexandra Knežević

Svima vama koji vičete “neću da nosim masku”

0

Vjerujte u ljubav, hindu boga Šivu, vanzemaljce, reinkarnaciju, da 5G mreža širi koronu, da ćete se izliječiti od neizliječive bolesti ako zagrlite drvo i da su uvek drugi krivi za sve što vas muči. Zapravo možete verovati u sto čudnih čuda i to je samo vaša stvar.

Sve dok ne izađete na ulicu i počnete da ugrožavate mene ili nekog drugog. Ljudi koji odbijaju da nose maske u doba pandemije me podsećaju na to kako neki među nama doživljavaju slobodu.

Ako vjeruju u ljubav u stanju su da te siluju. Ako veruju da će ih 5G ubiti, napašće radnike kablovske i pretiti im robijom, a ako ne vjeruju u koronu – neće nositi maske ni u busu, ni u prodavnici.

Prije neki dan sam prisustvovala toj jednoj od stotine scena u kojoj mlađi čovjek sjedi u autobusu bez maske. Žena preko puta njega mu diskretno rukom pokaže da bi trebalo da je stavi. On se bezobrazno nasmije i nastavi da žvaće žvaku. Druga koja stoji pored mu kaže “pa stavite masku”, i onda…on viče, urla, psuje, suština je “ako mene pitate ja ne vjerujem u koronu, ona je izmišljena, vi ste idioti što ih nosite, neću da je stavim, neće niko da me natjera, imam ja svoja prava, koliko ljudi je prošle godine umrlo od gripa”.

Prvo – niko te nije pitao. Drugo – umro mi rođak od korone, mlad čovek 37 godina. Treće – obavezno je, samo nema ko da ti naplati kaznu. I četvrto – imaš prava, al’ ta koja pominješ – u svoja četiri zida.

Svima kojima je teško jer ih guši, pašće u nesvijest ili se deru kao onaj lik iz busa, mogu samo da poručim da maskom štitite mene od sebe i možete slobodno da se preselite na neko poljanče gde ćete svoje “slobodoumne” stavove dijeliti s biljkama i životinjama. Civilizacija, to je nešto drugo. U civilizaciji smo se složili – kad nas je mnogo, ne možemo gledati baš samo svoje dupe. Nikako ne ugrožavamo ljude koji žive oko nas. Postoje pravila i da, moramo poštovati zakone. Čak i ovde, gde je pravda često teško opipljiva.

Svi vi koji ugrožavate mene, moje dijete, komšije i prijatelje ste mnogo više od puke anomalije ovog pandemijskog pakla… Vi ste uvijek bolji, jači, vi ste oni koji su jeli viljuškom i nožem dok je ostatak svijeta hranu kidao rukama, među vama osjećam nagoveštaj lika koji nosi krst oko vrata i ima brojanicu na retrovizoru, a sinoć je prebio ženu, tu je i ona gospođa koja u kašičici s pričesti vidi Boga, jer samo Srbi su nebeski narod. Ovi ostali što “lažu” da je korona do sada ubila 1.256.558 ljudi su onako nekako više prizemni, budale je l’?

Baš me briga za krizni štab i za televizijska obraćanja onog čije ime se ne izgovara. Oni u svemu ovome nisu važni. Ali mi jesmo, ljekari u bolnicama jesu, naša djeca jesu. Hoću da sve ovo što prije prođe. Da više nikad ne nosimo maske. Da odemo na neko dobro đuskanje i pijanku. Samo sjednemo u kola i otputujemo u Grčku na more ili kako reče onaj – u Italiju u šoping. Želim da mi se sin otisne gde želi. Želim i vama ponovno osvajanje slobode, ali ne one koju glasno propagirate. To nije sloboda, već bahatost, glupost i primitivizam. A poljanče vas i dalje čeka.

Ivana Stojanov

Kubat: „Gospodine Munjiza vidimo se na sudu“

0

Ja sam Milan Kubat, primarijus mr.ph.spec. i ovo je moje reagovanje na video objavu na Facebook stranici Marka Munjize. Manpulacije i laži ovog gospodina ponukale su me da objavim ovaj demant. Njegovo naricanje nad zlom sudbinom, sad već bivšeg direktora JU Gradske apoteke, gospodina Stakića, je njegova privatna stvar, ali što mene uze u tu priču nije mi jasno???  

Ja jesam bio direktor JU Gradske apoteke prije gospodina Stakića ali ne v.d. i ne 6 mjeseci već dugih 29 godina i nijedna od tih godina nije prošla bez ispunjenja svih obaveza i prema radnicima i prema državi-svidjelo se to nekom ili ne. Grad Prijedor je jedan od malobrojnih gradova u Republici Srpskoj (mogu se pobrojati na pola prstiju jedne ruke) koji još imaju svoju Gradsku apoteku.

Prilikom primopredaje, JU Gradske apoteke 19.03.2021. godine, ostavio sam svom nasljedniku 82.057,38 KM na računima, pazar na taj dan u iznosu od 8.042,78 KM, potraživanja od Fonda Zdravstva u iznosu od 266.823,50, isplaćenu februarsku platu, naravno sa svim porezima i doprinosima kao i sva ostala davanja propisana zakonom, pritom, ukupne obaveze prema dobavljačima i iz RS i iz FBiH bile su 86.729,42 KM. (Prilog-Zapisnik o primopredaji dužnosti). Apoteka je 2020. godinu završila sa neto dobiti od  41.130,26 KM a iz predhodnih godina imala je 731.747,00 KM dobiti. (Prilog-Poslovanje u 2020). Iz priloženog se vidi da je apoteka ostavljena u plusu većem od 1.000.000,00 KM. Toliko o uništenoj firmi i o 120.000,00 KM i više gubitka koje pominje gospodin Munjiza. O mojim “kriminalnim” radnjama i krivičnoj prijavi (istraga vođena na osnovu anonimne prijave) najbolje govori Naredba o obustavi istrage glavnog javnog tužioca od 11.03.2021. godine. U svakom slučaju, gospodine Munjiza, vidimo se na sudu.

Milan Kubat, primarijus mr.ph.spec