Nije lako biti dužan, pogotovo kad vraćaš pare koje je neko umjesto tebe ko zna kako potrošio. Prvo što mi pada na pamet nakon ove rečenice je Prijedorčanin, nesrećnik, prevareni žirant koji je svojevremeno prijetio da će se zbog tuđih kredita, koje je godinama ni kriv ni dužan vraćao, javno zapaliti. Na svu sreću “obećanje” dato iz nemoći nije ispunio, mada ne znam da li je danas “slobodan” čovjek.
Ne znam ni tačan iznos za koji su ga prevaranti ojadili, ali vjerujem da su ga dugovanja “usporila” u životu. “Prodao sam sve živo iz kuće, da bi vraćao rate, nemam šta da jedem, ni planova kako da živim. Ja sam mrtav čovjek”, govorio je tada dok je cupkao pred štandom koji je svakog časa, opet zbog dugova, mogao pod ključ. O nerviranju i urušenom zdravlju ne treba ni govoriti.
E, isti taj nesrećnik o tim svojim teškim mukama uvijek je javno govorio. Oni koji su ga na ovakav način zajebali, opljačkali, uništili mu život i planove, nikad nisu. Drsko ili ne, ali nisu ga čak ni pozdravljali.”Slučaj tad nisu željeli komentarisati”, jer tako je najjednostavnije. Sakriti se u neku rupicu i čekati da sve prođe. I prošlo je.
U Prijedoru ovih dana transparentna priča o još nekim velikim dugovanjima. Zamjenik gradonačelnika, Žarko Kovačević podnio je novu krivičnu prijavu protiv bivšeg gradonačelnika, Milenka Đakovića. Tvrdi da je gradskoj kasi pričinio štetu od oko 55.000 maraka. Naravno, iznio je i zbog čega, ali to nije predmet ove priče, već činjenica da su tih 55.000 maraka, ali i sve ostale pare koje su zbog nečijeg nehata, nemara, propusta, što bi trebalo utvrditi ili osporiti nadležno Tužilaštvo, na kraju, ipak, pare građana. Koje se kao dug moraju vraćati, opet od narodnih para u nekim jednakim ratama.
Pomnožimo li ovaj i sve naredne iznose koji su nestali u magli proteklih godina lako je zaključiti da nisu za bacanje. Jer se od tih suma neko mogao školovati, moglo se otvoriti neko radno mjesto, asfaltirati neka cesta… I ono najjadnije, dok jedni o svemu što se događalo otvoreno pričaju, drugi prozvani, opet ne komentarišu i sve završavaju onim starim i poznatim ili nejavljanjem na telefon, ili ako se udostoje i podignu slušalicu kratkim “Nemam komentar…” Drsko ili ne, prosudite sami.
