Rodio sam se na planet Zemlji, u Evropi, na Balkanu, u Jugoslaviji koje više nema, u Bosni i Hercegovini, tačnije u Prijedoru, na Urijama. Od malih nogu učili su me da poštujem starije, da čuvam prirodu, samim tim i planetu. Nešto su me učili roditelji, a nešto stroga ali pravedna pravila prirode. Nikad me nije bilo strah prirode. Volio sam sve što nam je priroda priređivala. Naučio sam se na vjetar, munje i gromove, obilne kiše, snijeg, pa čak i oluje. Roditelji su me za vrijeme takvih nepogoda zvali da se sklonim u kuću, ali ja sam volio da sjedim napolju i da upijam, svim čulima, svu tu divnu silu prirode i, da budem iskren, uživao sam u svakom minutu spektakularnih prizora koje je ona znala da priredi.
Od tog divnog vremena do ovih naših dana Zemlja se okrenula mnogo puta oko svoje ose i evo nas u 2023. godini. Nisam više dječak. Godine su učinile svoje. Sada mi je 66-ta i prvi put mi je priroda utjerala strah u kosti. Ne zbog godina već zbog svoje ćudi. Šta se ovo dešava s njom? Gdje su one oluje iz moje mladosti? Nije to više ono vrijeme, jer ovo je nešto drugo. Ove nove oluje su invazivna vrsta, meni nepoznata i razorna. Da li se ovaj moj kraj promijenio? Podivljao. Oteo harmoniji ambijenta na koji sam navikao. Ovo više nije ono ljetnje nevrijeme od kojeg niko nije bježao glavom bez obzira i tražio skloništa. Ovo je opasno po život… Ginu ljudi. Evropa stenje zbog milion izbjeglica iz ratom zahvaćenih država, da li će svijet ubrzo izdržati preko milijardu klimatskih?
Zemlja više nije dobroćudno i bezopasno mjesto gdje smo, uz dužno poštovanje prema sili prirode, bili sigurni. Nešto se ovdje gadno dešava. Možda dolazi na naplatu ono što su naučnici vidjeli i prvi put o tome upozoravali prije 100 godina, preklinjali prije 50 a u posljednjih par godina ostao je samo njihov vapaj. Da li je moguće da ih nismo čuli ili da ih nismo razumjeli? Da li imamo još vremena da se trgnemo, probudimo ili je možda već kasno?
A sad pitanje za sve vas koji čitate ovaj tekst. Da li imate osjećaj da neko pokušava da utiče na vremenske prilike? Da promijeni klimu? Da izazove uništenje usjeva i samim tim izazove masovnu glad? Šta ćemo onda jesti? GMO?!? Da li se to neko igra Boga i zašto? Pričamo da je uvijek neko drugi kriv, masoni, iluminati, ljudi iz sjene, sistem Harp, Ameri… Ako je tako zašto to trpimo? Zašto ne izvadimo glavu iz pijeska? Zašto se konačno ne probudimo iz ovog ružnog sna? Budemo li čekali, život kakav znamo polako će se ugasiti. Urušićemo sistem, a neki novi ljudi moraće krenuti ponovo ispočetka.
Možda će se jednog dana naši potomci u pećinama duboko pod zemljom pitati da li smo uopšte bili inteligentna bića, jer da smo bili, ne bi se valjda samouništili, zar ne?
