Oktobar je mjesec borbe protiv karcinoma dojke. Iza fraze koju mnogi na njihovu sreću ne razumiju, je i moja ružičastva vrpca na reveru ( kupila mi je kćerka) i milion teških i sličnih priča. Bilјanina je jedna od njih. Ponosna sam na nju. Borac je, onako s kratkom frizuricom, s kosom koja je tek počela da niče, djeluje mi lјepša nego ikad. Hrabra je i zato što javno i otvoreno priča o paklu kroz koji je prošla. Neke moje dame neće, navodno kriju bolest od porodice (???) koja u tim trenucima treba i da im je najveća potpora.
Pokušavam da razumijem, a ne znam zbog čega potreba za stidom i veo na sudbinsku priču, u kojoj bi trebale biti zajedno i otvorenije nego ikad. Zbog drugih naravno kojim su alarm i upozorenje. Dojke ili sise, kako više volite uvijek su na ovom podneblјu bile svojevrstan simbol ženstvenosti. U vrijeme kad se o karcinomu dojke govorilo šapatom, dakle prije nekih 30-tak godina, žena koja mi je bila jako draga ostala je zbog bolesti bez dojke. Kasnije mi je pričala da je spoznaju, da će jedna strana grudnjaka biti prazna, dočekala sa želјom da se baci s trećeg sprata bolnice. Da ne povjerujete, bilo je sramota što je nema.
Ja sam u tom pojmu ženstvenosti, ne računa li se 14 limfnih čvorova, ispod pazuha, ostala bez komada (doktor je rekao da je bilo materijala) dojke ili sise, kako više volite. Sentimentalna sam prema toj desnoj strani koja je manja nego lijeva, za komad u kojem se skot ugnijezdio. Nakon zračenja i živih rana poslije, evo već skoro osam godina štitim je ličnim „patentom“. Prvo pamučnom potkošulјom, pa onda sportskim grudnjakom preko. I živo mi se fućka da li će neka budaletina primijetiti da to nije uobičajen grudnjak, pod čijom „armaturom“ padaju i standardne teze o gravitaciji.
Kod toliko sisa ili dojki, kako volite, naše trebaju biti samo izliječeni organ, na koji smo tako ponosne, a nikako meta pogleda za šprdnju, ili ne daj Bože sažalјenje. To ni jedna od nas ne traži, jer mi se razumijemo najbolјe. Pogledom i obično u dvije, tri rečenice. I te kako svjesne tog da je Pašinac bio tako blizu, a život toliko lijep, da ga ne treba trošiti na sitnicu kakva je grudnjak.
I da ne zaboravim, budite redovne na kontrolama, uživajte u životu i svakom poklonjenom danu. I kako reče ta moja Bilјana, naučite da volite sebe, jer onda će i drugi vas. S kratkom kosicom, grudnjakom ili bez njega, potpuno nevažno.
