Ne znam da li se ko još sjeća gradske ribarnice, one preko puta tržnice. Ne Perine koja i danas radi, već one ribnjaka “Saničani”. Unutra, uz sam izlog dva bazena krcata ribom, ogromni komadi, u sredini veliki pult i trgovkinja s mrežom u ruci. Ta žena mi je bila baš zanimljiva.
Oniska, punačka, uvijek nasmijana, s velikom plavom keceljom u gumenim čizmama, onim do koljena, ribu je na tom pultu, tranžirala bolje od bilo kojeg ribolovca. Onim koji su joj bili simpatični, čak do savršenstva, a ja sam imala čast da sam joj, iz njoj poznatih razloga, bila draga. U mojoj kući riba je bila obavezna za Nikoljdan i Badnji dan. Drugim danima kad kom ćefne, uglavnom u tu ribarnicu se išlo često.
Onda je zatvorena. Ne odjednom. Prvo je nestala riba, potom voda iz bazena, a onda na kraju i osmijeh te moje trgovkinje. Ona i još jedan radnik, viđala sam ih u prolazu, danima su dežurali u praznoj trgovini. Ribarnici bez ribe. I na kraju su i oni odustali. O ribnjaku se tih godina malo pričalo. Uglavnom o tom da propada, da je u stečaju, da radnici odlaze, a da oni koji ostaju i čuvaju imovinu nemaju plate. Nabrojali su ih dvadesetak neprimljenih, ali od ribnjaka nisu odustali.
Jedan od njih ovih dana kaže, bili su tu isključivo zbog nade da će se nešto promijeniti na bolje. I valjda po onom da u životu sreće mora biti koliko i nesreće, pravi ljudi na pravom mjestu kolo su konačno okrenuli u njihovu korist. A radni dan počeo izlovom i davno zaboravljenom slikom ribnjaka s čamcima i mrežama, mašinama i užurbanim radnicima na obali…
Nekako vjerujem, da bi ta nada, naredne godine, u vrijeme kad ribnjak slavi 120 godina postojanja, mogla otvoriti i onu moju ribarnicu s početka priče. Bilo bi mi drago.
Moram vam još reći da sam ovih dana kući donijela nove cipele, a u trgovini ostavila stare koje su iznenada propustile. Reklamacija je protekla jednostavno, u roku od svega nekoliko dana, a ja zatečena ljubaznim curama u trgovini, onoj pretposljednjoj s obućom, da sad ne reklamiram nekog, na početku glavne ulice i njihovim šefovima u Sarajevu koji su mi izašli u susret. Sad mogu u vodu do gležnja.
