“Da li je moguće da u 21. vijeku mi i dalјe govorimo o …..”, pa se onda dopuni sa putevima, vodom ili električnom energijom, u zavisnosti od toga koji od tih problem u tom momentu bude aktuelan. Riječ je o nekoj osnovnoj infrastrukturi koja bi, valјda, trebalo da se podrazmijeva. Naglasak na trebalo. Jer nas je stvarnost ponovo podsjetila da se kod nas malo šta podrazumijeva. Demantovao nas je snijeg, zbog kojeg su u mnogim prijedorskim selima, proteklog mjeseca, ostali bez struje. U nekim prijedorskim naselјima sijalice su bile ugašene i tri dana. I zamrzivači, pumpe za vodu, i još niz uređaja bez kojih se ne može. A i oni bez električne energije. Nije struja luksuz, “gotiva” ili nešto slično. Ona je danas nasušna potreba za svakodnevno funkcionisanje. Jer, 21. vijek je. Ali drvene bandere u mnogim nisu. One su iz dvadesetog, i to ne iz ovih poslјednjih dekada. I često su nakrivlјene. Tornjevi u Pizi za one sa jeftinijim ulaznicama.“Šprajcanje”, “ankerovanje” i slične terenske ( a i jezičke) improvizacije na niskonaponskoj mreži dobro su poznate našim selјacima. Gdje god nađeš zgodno mjesto, banderu zaveži. Kolac, šlјiva, šta se nađe. Da ne padne. Do eventualne rekonstrukcije mreže. Nakrivlјene drvene bandere postale su dio pejzaža u našim selima. Kako se u šali može čuti, niskonaponska mreža u svakom pogledu.
Ali nije smiješno. Nestanci struje i ostale stvari na nekim mjestima su toliko česti da su postali dio folklora. Mještanin jednog sela reče da je početkom godine počeo da vodi dnevnik prekida u snabdijevanju električnom energijom. U februaru je odustao, kaže, unosa podataka je bilo isuviše. S druge strane, radnici preduzeća zaduženih za održavanje su u istim tim uslovima koji su napravili havariju na elektro-mreži istu popravlјali. Po istom tom snijegu, kiši, vjetru. A ponegdje i u vodi do kolјena. I to je još jedan razlog za sveobuhvatnu rekonstrukciju mreže. Da, kvarovi se neće moći izbjeći, ni sa sto odsto obnovlјenom mrežom. Ali se mogu svesti na najmanju moguću mjeru. Potrošači imaju struju, dispečeru manje zvoni telefon, a radnicima olakšava rad. Igra u kojoj svi dobijaju.
A sva priča o nekom razvoju sela ne bi trebalo da počinje sa nekim pompeznim nazivima nekavih projekata. Infrastruktura prvo, pa onda nadgradnja. Utrkujemo se da lik i ime Nikole Tesle ugradimo gdje god je to moguće, pa možda i gdje mu mjesto nije. A postoji rizik i da postane samo apstraktni konfekcijski motiv, bez istinskog razumijevanja veličine njegova djela. Možda bi, samo možda, najveće priznanje našem velikanu, selјačkom djetetu, bilo upravo to. Da upravo ta sela, slična Smilјanu u kojem je rođen, budu uredno snabdijevena električnom energijom. Da, u 21. vijeku.
Zoran Jelić – Kozarski
