Kad džin konačno „padne“ u nepovrat ode i četiri decenije nostalgije

0

Te daleke 1979. godine kad je izgrađena i otvorena robna kuća „Patrija“ bila je pojam šopinga u regionu. Sjećam se kao danas pokretnih stepenica, luksuzne robe po rafama, matere i oca kako me tegle da za ruku „ da ne zavirujem puno“, ljubaznih trgovkinja…

U „Patriju“ se izlazilo, porodično  onako pred školu, da se dijete obuče, kad se slavilo ili umiralo, jer tu je na jednom mjestu po ugledu na čuvene „Namu“ ili „Beograđanku“ sve bukvalno bilo na jednom mjestu. Onda je vrijeme za „Patriju“ stalo. I građevina koja je u prelazu obilježila dva vijeka i naše živote, postala prazna i  ruglo u centru Grada.

Lupana su joj stakla, malo je i nedodirljivo gorila,u prostoru u kojem se u kasnim večernjim satima okupljala svakakva bratija, radi pijanki i ko zna kakvih žurkica…Neki su se pentrali i po krovu ružne i usamljene građevine koja je u predizborno vrijeme „svečano“ bila oblijepljena i plakatima sa kojih su se smiješile naše političke uzdanice.

Ne znam da li je iko uspio da napravi sliku s prijedorskog trga a da bar krajičkom ne „zakači“ „Patriju“. Muka i za predizborne mitinge u čijoj se pozadini iza tribina „šepurila“  opaka zgradurina. A onda je u maju ove godine, nakon dugo, dugo čekanja,  počelo njeno rušenje. Malo nerealna slika ovog ljeta u kojoj radnici  uporno režu, lome, kidaju beton i željezo… na kojem građevinci iz davnih sedamdesetih, vidi se to golim okom, nisu ni malo  štedili.

Uglavnom „borba“ traje i ovih dana uz povremeno okupljanje Prijedorčana koji pomno prate nestajanje simbola jednog vremena za kojim se i danas po malo uzdiše. Upućeni kažu, a o tom ćemo više ovih dana, da će na tom mjestu, kad džin konačno padne, biti novi šoping centar.

Moderan, lijepo uređen, s novim trgom…I valjda konačno tačka na  nostalgiju i simbol koji nam je svima zajedno tako usput obilježio nemale četiri decenije života.      

Em si leš, em odlazak na onaj svijet papreno košta

0

Emotivno skršen zbog gubitka bliskog člana porodice Prijedorčanin ( ime i prezime poznato redakaciji InfoPrijedor.ba) dodatno se slomio kad je iz mrtvačnice dobio papir na kojem je pisalo „potvrda o preuzimanju leša“. Nema ništa protiv struke,  termina koje koristi no bilo bi mu daleko lakše, a tvrdi i dostojanstvenije, da je njegov blizak rod pokojnik, a ne leš. No, preuzeo ga je i sahranio onako kako to običaji i procedure nalažu.

Da ne bi porodične podrške leš bi možda i ostao, mada ne znam ni jednog ko je putovao na onaj svijet, a da je ostao na ovoj nasušnoj zemlji. Izbor mrtvačkog sanduka je posebna priča. Od onog najeftinijeg koji košta oko 400 maraka i koji busen zemlje, bačen u znak poštovanja  na sanduk može polomiti,  izabrao je stotinu maraka skuplju varijantu. Da „ leš“ bar nakratko bude na miru. 

Pare su se morale izdvojiti i za pokrov, piće, svijeće, zadušni ručak  ali i za zemljište i ukop stotinu maraka… U troškovniku je prevoz umrlog od  kapele do grobnog mjesta. Ovog Prijedorčanina taj prevoz ne duži od nekih  stotinjak metra koštao je tačno 40,30 KM

. Na sve dolaze i troškovi uklanjanja vijenaca i popravka grobnog mjesta  na ranije podignutom spomeniku za koje je izdvojio 35. maraka i cijelih 11. maraka za tako piše  utovar i istovar umrlog. Kao šljunak da je u pitanju, a ne rod najrođeniji. A ako na bolji svijet ideš uz blagoslov popa to te po riječima ovog Prijedorčanina dodatno košta još stotinu maraka. Bez fiskalnog računa… Čovjek se još nije sabrao od tolikih brojki. Nespreman za smrt najbližeg nešto je pozajmio, nešto su uskočili prijatelji i rođaci, uglavnom „leš“ je otputovao na onaj svijet. Sad podvlači crtu i gleda kako će otplatiti to putovanje. Pa ti umri.

Zlatko, molim Vas ko Boga, naložite uklanjanje ambrozije

0

Preko puta kuće moje, Urije, polje ambrozije. Stasala i ove godine procvjetala kao nikad do sad. Da je u staklenicima ne bi bila raskošnija. Guši me, razara pluća, svrbe me oči, grlo, natičem, kašljem, kišem, suzim, da ne kažem plačem… nema šta se ne radi od mene pa odlučim da zamolim pooljoprivrednog inspektora da riješi problem s ovom „mojom“ ambrozijom.

Naivno sam se nadao, pošto je kažnjivo, da će uklanjanje ići jako brzo. Krajem sedmog mjeseca uredno onako ugušen dam dvije marke za prijavu i čekam… Naivno druže, jer  prođe sedam, pa petnaest dana, pa na kraju i 21 u tom mom čekanju da mi se iz vidokruga skloni ambrzija i olakša život. U međuvremenu onako očajan  primim i zaštitnu injekciju, jer sam bio kao riba na suvom. I tad dobijem i odgovor gdje je zapelo.

Elem, poljoprivredni inspektor je izašao na teren, pravilno se kaže inspekcijiski nadzor, i konstatovao da su predmetne parcele sa ambrozijom u vlasništvu Grada. Potom je 31. jula tu informaciju proslijedio gradonačelniku Prijedora o obavezi uređenja poljoprivrednog zemljišta. Dan kasnije gradonačelnik je nalog za uređenje proslijedio nadležnom Odjeljenju za stambeno komunalne poslove i v.d. načelniku Zlatku Ritanu što je kako navode u poljoprivrednoj inspekciji potvrđeno i mejlom. I od tada do danas ništa sem što je ambrozija još veća i raskošnija… Izgleda da gospodin Ritan ne sluša ni gardonačelnika.

Pa otud i moja ljudska molba. Zlatko, ko Boga Vas molim naložite uklanjanje ambrozije!  Volio bi da mi javno odgovorite kad će te to napraviti, mada je neko vrijeme kad je to bila obaveza, jer je korov pred cvjetanjem, davno prošlo. Ali volio bi ipak da mi nije pod prozorom. I da Vam malo osvježim pamćenje. Kazne za neuklanjanje ovog korova za pravna lica  iznose 5.000 maraka, a za fizička 700.  Čekam odgovor.

Treba reći, Prijedor je sa “ŠA FESTOM” pokazao urbano lice

0

Stav – TREBA REĆI, PRIJEDOR JE SA “ŠA FESTOM”  POKAZAO URBANO LICE

Konačno, mada moramo reći sa dobrim zakašnjenjem, Prijedor je napravio iskorak u konceptualnom smislu i pokazao svoj urbani karakter.

“Ša ulica” i “Ša Fest” u sadržajnom smislu nadilazi sve do sad viđeno u našem gradu i zato iskrenu zahvalnost svim onim koji su osmislili i iznijeli ovaj projekat, a ostali tihi , nevidljivi i nenametljivi.

Iako je povod ovim četvorodnevnim događanjima sjećanje na rano preminulog sugrađanina, muzičara i umjetnika Dalibora Popovića Mikšu, moramo istaći jedan novi momenat i reći da je ovo trenutak kada je mladim ljudima data šansa da u punom kapacitetu izraze sebe i svoju generaciju kroz predstavljanje nečeg sasvim drugačijeg od onog što smo do sad gledali u ovom gradu.

Zato treba zahvaliti i svima onima koji su prepoznali potencijale i potrebu i na svoj način pomogli ova dešavanja, a prije svega gradskoj upravi kao i sponzorima i pokroviteljima, ali i građanima koji su učestvovali i živjeli ovaj trenutak.

Preduzetnici ovog grada misle da je sada trenutak da se kaže i to da već duže vrijeme živi ideja o organizovanju ”Prijedor- Korzo festa”, festa koji bi formalno bio dio prijedorskog kulturnog ljeta i trajao od 15.07. do 15.08., kao i istog takvog ali u zimskoj varijanti i to od 15.12. do 15.01. iduće godine.

Razloge za ovu ideju vidimo u spoznaji da je Prijedor prirodni regionalni centar prema kojem u širem smislu gravitira oko 300 000 ljudi, a na ove prostore i ljeti i zimi dođe još 100-tinjak hiljada naših građana iz dijaspore kao i turista.

Ne iskoristiti tu činjenicu u smislu promocije potencijala grada Prijedora, a i čitave regije kao i upošljavanje ovih kapaciteta koje imamo bilo bi glupo i neracionalno.

Smatramo da bi ova četvorodnevna događanja mogla biti polazišna tačka ka realizaciji ove ideje pa zato puna podrška ovim mladim ljudima i poruka da će od preduzetnika grada Prijedora imati pomoć u realizaciji novih projeka.

 Zgodić Ranko

Predsjednik UO Područne ZPK

„Nevidljiva“, cvjetna polja ambrozije procvjetala kao nikad do sad

0

Lijepo cvjeta ambrozija ovih dana na jednoj javnoj parceli na Aerodromskom naselju u Prijedoru. I čini se da ne smeta nikom. Uprkos zakonu, obavezama o uklanjanju, panici na samo pominjanje imena ovog po zdravlje opasnog korova.

Ni kazne nisu ublažile cvjetanje, jer kad nema riješenih imovinsko-pravnih odnosa, kada je vlasnike parcele nemoguće naći, kada nema para za uklanjanje opasnog korova, onda je svejedno da li je na polju, na koje ovih dana prstom upire Prijedorčanin koji od alergije ne može živjeti, ambrozija ili polje luka ili paradajza.

Nelogično je brate da javna uprava tuži samu sebe, to se nigdje ne radi, a ni nadležne službe neće korov džaba čupati.

Osim u stavci zajedničke komunalne potrošnje posebnih para za uklanjanje polja ambrozije, a ovo nije jedino u Prijedoru, jednostavno nema. Uostalom nije na pragu, pa neka cvjeta…